Marketing
Kasno je kad se desi...treba na vrijeme uočiti opasnosti...
Djeca su bogatstvo svijeta.
Neosporno, sto puta potvrđena, i zanemarena činjenica.
Nema roditelja koji je imalo razuman, i odgovoran koji
neće za svoje dijete i bez razmišljanja život dati.
Kao kapljicu vode na dlanu, paziti ga, i strepiti za njega.
Kažem to vrijedi za normalne osobe.
Jer ima na žalost i onih drugih. Oni nisu normalni.
Oni su u stanju uništiti vlastito dijete.Zbog neobrazovanja,
zbog krivih savjeta, zbog vlastite gluposti, alkohola, droge...
U prošlosti, često smo naletjeli na neke zablude, a koje su
činili stari ljudi. Samo kao primjer, malu su djecu vezali za
zipku, za krevetac, kinderbet, da bi im noge bile ravne kad
odrastu...nerijetko viđao sam gdje žene vežu čak i ručice djeci uz
tijelo...Bože, kao malene mumije su ta jadna dječica bila.
Uplakana, popišana, pokakana, patila su nemoćna...
Samo glavice bi im bile slobodne.
U njihovim očima uvijek sam viđao samo patnju, ali i
veliku zahvalnost kad bi ih se oslobodilo...
O ratovima, i stradanjima ne bih danas. Nebih ni o gladi,i
crnoj Africi. Danas bih o djeci, žrtvama bližih.
Žrtvama susjeda, prijatelja, poznanika, ćak i rodbine, braće,
ujaka, kumova...stričeka...
Zanimljivo je kako kad čitamo, o tome, o slučajevima drugih,
nama nepoznatih ljudi stvorimo jedan stav, a kad se to dogodi
kod naših bližnjih, drugi.
Kad tamo neki XX iskoristi nečije dijete, i povrijedi ga, ili ne dajBože,
siluje, napastuje, ili ubije, spremni smo reći kako bi ga trebalo
ubiti, kastrirati, rezati, piliti, objesiti ga...i slično.
A znate li što se desi kad imate takav slučaj u susjedstvu, ili među poznanicima?
Reći ću vam.... Ništa...Jednostavno uplašite se, i ostanete šokirani.
Zapanjeni, izbezumljeni.U vama se odvija velika borba. Osjećaji se isprepliću,
od onih roditeljskih, najnježnijih,do onih okrutnih krvničkih.
I tada se uplašite za sebe. Počinjete misliti, što će se desiti ako uzmete
pravdu u svoje ruke.Hočete li tada još više pogoršati stvar.
Hoćete li od krvnika napraviti žrtvu, i slično....
Onda pomislite, ako ne ućinim ništa, gad će se za koju godinu opet slobodno
šetati, i vrebati drugo dijete.TADA, ako ne ućinite ništa, ni nećete.
Prepustit ćete sistemu da se pobrine za njega...
Ovo ne pišem bez veze. Ja za sebe znam, da bi ako je to ikako moguće,
barem šakom odvalio gada.Za sebe, za svoj mir...
Ne želim ovaj post završiti ovako u crnom tonu. Idemo malo na vedrije teme...
Dečki su me tražili na ribolovu.Čak su i patka pitali kad sam bio zadnji puta
na vodi. Ne znam što im je odgovorio, samo kažu da se njegov smijeh
još dugo ćuo sa jezera...
I izvinite što se nisam javljao nekoliko dana. Bio sam naime zauzet nekim
obavezama, a koja sam imao zakazano u popodnevnim satima...
Znate li kakva je razlika između dobrog i lošeg zubara, ili lječnika?
Kod lošeg ste često....
Sve ću vas obići sad za vikend, i pročitati zaostatke...a do tada neka vam
bude .....a kaj nego ....BISTRO....
Post je objavljen 20.10.2007. u 12:23 sati.