Marketing
...in memoriam...
TOŠE PROESKI
1981. - 2007.
16. 10. se jedan život ugasio na autocesti Zagreb - Lipovac..još jedan talent je tragično završio..nikad me nije posebno dirnula smrt neke slavne osobe, ali ovo itekako je..i ne samo mene nego cijeli svijet..i sad se postavlja pitanje..zašto najbolji odlaze prvi???zašto Bog uzima k sebi mlade ljude koji ovaj svijet čine lijepšim mjestom???zašto uzima ljude koje ništa loše nisu napravili???to pitanja ću si postavljat još jako dugo, ali svejedno ne mogu ništa promijeniti..njega više nema..ostale su samo pjesme u koje je ulagao svu svoju dobru volju i trud..prelijepi stihovi koji će nas uvijek sjećati na njega..u svakoj pjesmi se mogu poistovjetiti s njim..svojim riječima i pjesmama je mamio ljudima osmijeh na lice..djeci u domu je pomagao kako god je mogao..bio je anđeo na zemlji..osoba koja je pjevala od srca i nije mario za novac..takva osoba nije zaslužila umrijeti..al život je često puta tako nepravedan i mi to ne možemo promijeniti..TOŠE, HVALA TI !!!!!
...da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane...
Post je objavljen 20.10.2007. u 11:49 sati.