Marketing
saturday,saaaaturday,saturday
pjeva mi se a zima je...pa cvokoćem ko kokoš! Kad se sjetim mlađih dana...kad sam si bila umislila da sam maher za moderni ples...pa se previjala po kući ko tifusarka na extasiju! 
Čudo da nisam noge polomila-vidiš kako mi sad dobro dođu! A tek pjevačke ambicije! S četkom za kosu kao mikrofonom....heheheee Pa pentranje po kamenjaru,extremni sport kao vožnja bicikle niz stepenice ravno do mora! 
Ljeto između 7. i 8. razreda odradila sam u obližnjoj trgovini...plaća je bila oveća lepeza tadašnjih dinara. Duboko uvjerena da ono što zaradim moram sama i potrošiti,unesrećila sam se neopisivo kad sam dobila zabranu odlaska u Rijeku u obilazak dućana. No je li me to spriječilo?
No way! 5 minuta prije zatvaranja banke na večer otrčala sam i uzela svoje blago! A ujutro u 5 obukla kratke hlače,majicu i obula tenisice,te se tako pokazala usnulim roditeljima. Uz obavijest da idem "na jogging"
istrčala iz kuće i "odjoggirala" na autobus za Rijeku.
Kupila kartu,sjela na svoje mjesto i potpuno neopterećena grižnjom savjesti čekala polazak. Uz put mi se iz džepića na hlačama isula čitava moja lepeza novčanica po "sicu" te mi je suputnik ljubazno skrenuo pažnju...hehehehee
Po dolasku u Rijeku,3 sata kasnije, pomislila sam na sekundu kako se doma već pitaju kud sam ja to otrčala...No još nije bilo vrijeme za takve brige...Po prvi puta u svojih 13 godina bila sam sama u velikom svijetu i to s džepom punim novaca...Pšššššššš!!! 
Opijena ukradenom slobodom krenula sam u avanturu. Usput sam se skrivala u redovima odjeće u dućanima,od policajaca ako bi se koji pojavio...bila sam sigurna da mene traže....
Oko podne sam nazvala doma i objasnila kako sam u 2 opet na autobusu i kako predvečer stižem...Više da prekinu policijsku hajku nego da umirim histerične roditelje...No,moja mama nije uopće zvučala histerično,što bi me bilo zbunilo da nisam još uvijek bila high od slobode...Jedino što je rekla bilo je da ćemo pričat kad dođem doma!
Eto,stigla sam i kući,s hrpom stvari (a nisam uspjela ni sve potrošit! Amaterka!-danas mi se to nebi dogodilo!) Do dan danas mi nije jasno kako sam se izvukla bez jezikove juhe! Ma cooleri su moji starci!
hehehehehee Da meni to klinac napravi ne bi nos pomolio iz kuće 6 mjeseci!
AAAAAAAhhhhhhhhhh djetinjstvo...Doba kad je netko drugi bio boss a ti si se zabavljao kršeći pravila...izvodeći ludorije...uljuljkan u toplo saznanje da ti se ipak ništa nemože dogoditi, jer te oni štite i brane...
Da znam staviti sliku na ovaj blesavi blog,točno znam koju bih stavila...ALI NE ZNAM!!!
No,od ovakvih sjećanja mi je toplo u duši. I hvala mojoj obitelji što mi je omogućila da odrastem uz njihovu ljubav,što mi je poklonila sretno i bezbrižno djetinjstvo! 
Zbog toga mislim da sam,unatoč svemu,sretan čovjek!
Naravno,sreća nije samo u uspomenama,dobro bi bilo imati i svoju obitelj,djecu,partnera...Možda jednog dana...
Post je objavljen 20.10.2007. u 09:59 sati.