malo je tesko doci kuci... uci u svoj stan i pogledati prema bilo kojoj stvari, a da te ona asocira na nekoga od prijatelja...
pogledam u jednu loptu, kroz glavu prodje kako sam krenuo igrati nogomet zajedno sa dva tomislava...
pogledam svoje golmanske rukavice, kroz glavu prodje zajebancije sa tomislavom lesic, jer smo obadvojica golmani...
pogledam svoj sal intera i sjetim se kako smo mato i ja planirali ici u novi sad kada je gostovao inter iz milana... kradja love od staraca, zicanje kod frendova...
sjednem u svoj auto, kroz glavu prodje kako sam matu ucio voziti...
ma gotovo sve.... sve ima neku vezu sa njima... ma zalosno...
ali eto... neko se igra sa svima nama... ali ja znam da to nije onaj pred kojim svi klecimo... jer je to, po meni, izmisljotina... nema Njega...
a-a, nema...
Post je objavljen 20.10.2007. u 00:16 sati.