Zamisli, kad Nebo Ljubavi takne tvoje krilo!
Zamisli, šapat prigušeni ljubavi poput leptirovog krilca na latici u osvit zore!
Zamisli, kad se u valovima i pjeni proljetnog cvata rodi lik nježni i usne na proljetnom suncu!
Zapamti, preobrazi li se taj proljetni lik u lik žene, ne spuštaj pogled!
Zapamti, pusti da ti šapat pokrene krila u cvrkut Ptice Ljubavi i uzdigne te uvis spram Neba Ljubavi!
Pusti da zalebdiš iznad procvalih snova svih prošlih i budućih ljubavi!
Ljubav je mjera i cvijet vječnog života!
Na obroncima duše štuj cvat zeleni, štuj svaki pjev Ptica Ljubavi!
Nikada ne budi tamanitelj proljetnih ushita!
Iz života u život neka Te prati najmoćnija mantra, blagoslov Božanske Ljubavi!
Sve počinje u životu nekom kao Zagrljaj duša koje pokreće Duhovno Srce u nagovoru Čistog Uma.
I duša se spušta lebdeći anđeoskim milovanjem u Božju Posudu Tijela,
u Hram Nebeski na Zemlji.
Gdje je Ljubav tu je staza sveta, tu Bog korača ljudskim koracima.
Čuješ li cvrkut Ptice Ljubavi, znaj, Bog je blizu, nemoj biti bogohulnik.
Neka Te preplavi svjetlost Milosti!
Zagrljene duše u Zagrljaju su Božjem!
Jadran Zalokar, iz „Glasa agame“
Milošću Svevišnjeg imao sam prilike upoznati gospodina Jadrana Zalokara i
odlučio sam ovaj post posvetiti njemu, našem prijateljstvu, te svim dragim
prijateljima koji svrate i ostavljaju komentare.
U posljednje vrijeme imao sam prilike, kao webmaster na Karolini riječkoj objaviti haiku stihove četvero mladih
pjesnika iz naše blogosfere. Jedan od ljudi koji su najzaslužniji za Karolinu riječku je i
dr. Jadran Zalokar.
Post je objavljen 19.10.2007. u 22:28 sati.