Marketing
..Duboko vjeruj u ono što želiš...
Putujući i ne misleći kroz život, gubimo..i ponovno pronalazimo.
Isto ono što smo izgubili ili nešto sasvim novo.
Izdižemo se na višu razinu..i to je predivno vidjeti.
Iz patnje se u putnicima rađa nova i jača želja za putovanjem.
Snaga u nama koje ni sami nismo svjesni dok nas nesvjesno ne ponese.
Snaga koja nas gura naprijed, snaga koja nas izdiže iznad onog što nas boli, snaga kojom možda sami sebi nanosimo još više boli, snaga koja nas prema van čini snažnima, iluzija kojom se osvećujemo...
I to je čudno promatrati...kako se iz boli rađa želja za oslobađanjem od boli...iako, tako boli puno više.
Ponekad ne izgubimo druge...ponekad izgubimo sebe.
Kada iznutra ne boli, ne postoji krivac.
Ne osjeća se ništa...rupa
i upitnik iznad rupe.
I to je čudno promatrati.. zato što možemo samo nagađati.
Vidimo upitnike koji sijevaju iz očiju izgubljenog putnika..
Dok su snaga, želja, iluzija, bol i osveta u njemu samome.
Sve se svodi na borbu...i to je predivno promatrati.
Zato kad same sebe ne možemo vidjeti...
zaslijepljeni vlastitom boli, a vođeni željom za oslobođenjem od iste.
I to je borba u svom svojem sjaju.
Ona vodi nas, a mi ju slijedimo..
za sobom ostavlja promatrače bez daha.
Ponekad poželim da bolujem.
i da se konačno počnem boriti.
za što god poželim...
Post je objavljen 19.10.2007. u 20:24 sati.