Idem pustom ulicom
Okrečem se svake sekunde
Čujem kako mi netko
Zaziva moje ime
Ja se okrenem i pomislim
Da si to ti
Ali to je samo pusto
Šuštanje starog drveta
Gdje smo se prvi put ljubili...
Jedva hodam
Čujem strašno šuštanje
Noge mi klecaju
Prolazim pusto ulicom
Baš takvom kakav je moj
Život bez tebe
Ti si mi davao snage za život
A sad te nema...
Ostavljaš me ovdje da patim
Da ponekad poželim
Da me nema
Ali ne ti me ipak napuštaš
Odlaziš u prokleti zaborav
A ja tonem a tebe nije briga
Mogu umrijeti i opet
Te ne bi bilo briga za mene...
Zašto me baš ti napuštaš
Moja jedina nado
Koju imam
Koju sam jedino voljela
Ali me ta nada ipak napušta...
Hodam tom prokletom
I pustom ulicom
I propadam nekamo a neznam gdje
Nitko mi ne može pomoći
Osim tebe
Ali ti si me napustio
I više nemam razloga za život...
Ta rupa koja se ispred mene otvara
Jedina je nada
Za mene
To me moj anđeo smrti doziva
Da dođem u prokleti svijet
Gdje više neću osjetiti
Ovu prokletu bol
Koju mi nanosiš...
S ovom boli ja dalje živim
I pokušavam živijeti
Ovu bol u srcu nosit ću
Do svog groba
Zato ćeš uvijek biti u mom srcu
Bilo to kao bol ili nešto drugo...
Post je objavljen 19.10.2007. u 16:45 sati.