Treniranje konja nazvano dresura potječe iz 4.-5. stoljeća od Grka, prvih koji su počeli cijeniti njenu vrijednost, načela i ljepotu. Grci su započeli treniranje svojih konja s ciljem poboljšanja nastupa njihove konjice, ali i da bi postigli umjetnički i zabavan dojam. Najznačajniju ulogu u tome imao je general grčke konjice Xenophon koji je pisao knjige o načelima dresure, proučavao konjsku psihologiju i uveo znanost o konjima - hipologiju.
Povijest dresure kreće dalje u 1532. godinu kada je Frederisco Grisone osnovao jahaću akademiju u Napulju gdje se učilo jahati plemiće i kraljeve. Nakon njega Antoine Pluvinell osnovao je akademiju u Parizu. Uz njih i nekolicinu drugih osnivača sličnih akademija dresura je postajala sve poznatija i zastupljenija, a svoj maksimalan razvoj dosegnula je u razdoblju baroka.
Vrste i škole dresura
Razlikujemo klasičnu i sportsku dresuru. Klasična dresura potječe od ratničkih igara kada je 36 vojnika u 3 grupe jahalo na istim udaljenostima i istim tempom. Cilj ovakvog načina dresiranja konja nije natjecanje već jednostavno uživanje u umjetnosti konjskih mogućnosti uvijek izvedenih uz baletnu muziku. U Europi postoji nekoliko škola klasične dresure: Visoka škola u Herezu, «Crni kadar» u Francuskoj i najpoznatija Španjolska škola jahanja u Beču.
Sportska dresura potječe od vojničkog jahanja, cilj je natjecanje, sudjelovanje u dresurnim utakmicama i postizanje što boljih rezultata. Pojedinačna je, a jahač sa svojim konjem može sudjelovati na klupskim, regionalnim, državnim, europskim ili svjetskim natjecanjima. Naravno, da bi se sudjelovalo na svim tim natjecanjima jahač mora imati talent, upornost, strpljenje, interes, sposobnost i, naravno, novac.
Svaki dresurni konj mora posjedovati dobar fizički izgled: slobodne kretnje, dobar ritam, elegantan izgled, lijepu glavu na koju se nastavlja lijepi izduženi vrat, te dobre psihičke osobine: temperament, hrabrost, povjerenje u jahača i iskustvo.
Jedan mjesec prije turnira (utakmice) jahač dobiva dresurni program (koji može trajati najduže 8 minuta) po kojem jaše. Turnir se može održavati u zatvorenom prostoru- hali ili na otvorenom- manježu koji pak može biti travnat ili pješčan. Na natjecanju sudjeluju 3 suca koji ocjenjuju, specifičnim načinom, svakog jahača i konja. Ocjenjuje se čistoća pokreta i kretanje konja, poslušnost i podređenost, te ritam i djelovanje jahača.
Vrste utakmica
Postoji nekoliko vrsta utakmica koje se razlikuju po broju i težini izvedenih dresurnih figura: P utakmica, A utakmica, L utakmica, M utakmica, St. George, Intermediare 1., Intermediare 2., Grand prix i Grand prix special. Svaka utakmica sastoji se od dresurnih elemenata kao što su ravne linije, zavoji, krugovi te nekoliko vrsta primanja- bočna,traver, revers, halfpass, piaffe, pirueta, passage i mnoga druga. Što je utakmica teža traže se i zahtijevniji dresurni elementi, a to su svakako već spomenute vrste primanja. Samo vrsni jahači mogu dostići to savršenstvo.
Dresurno jahanje se smatra najskupljim sportom, ali ne i sportom kojim ćete se obogatiti. Naime, jaši se za ime i slavu, a ne za novac. U svijetu je dresurno jahanje vrlo razvijeno i medijski popraćeno. U Hrvatskoj, ono je apsolutno u fazi uspona i skorog procvata: postoji veliki broj poklonika, talentiranih jahača, konja sa dobrim predispozicijama i kvalitetnih trenera.
Post je objavljen 19.10.2007. u 14:04 sati.