Marketing
JUTARNJI LIST OBJAVIO TRANSKRIPT SNIMAKA POLICIJSKE OPERACIJE KODNOG IMENA SUD!
Zagorec: Što je Mesiću? On je lud! Tužit ću ga... Tužit ću sve
Piše: Željko Petrušić
Foto: Vjekoslav Skledar/Cropix
Jutarnji list ekskluzivno donosi zanimljive dijelove razgovora snimljenih tijekom policijske operacije kodnog imena Sud.
Primjenjujući od 24. kolovoza mjere tajnog praćenja i prisluškivanja, uz odgovarajući nalog istražnog suca Županijskog suda, policija je snimila razgovore Susanne Bunjevac s Vladimirom Zagorcem i drugim osobama, iz kojih se može izvući nekoliko zaključaka: da se njih dvoje poznaju dulje, da je Bunjevac Zagorcu pomagala u očito izvansudskom rješavanju sudskih problema, da je za to dobila konja Astora, ali i da je konobarica iz Ivanić Grada ipak imala, iako nije jasno s kakvim zaleđem, određen utjecaj u poslovnom svijetu.
Nastavak teksta.
Ne razumijem zašto je novinar "Jutarnjeg lista" stao s izvlačenjem zaključaka?
Naime, iz činjenice da "Jutarnji list" ekskluzivno donosi zanimljive dijelove razgovora snimljenih tijekom policijske operacije kodnog imena Sud može se sasvim logično zaključiti:
a) da "Jutarnji list" donosi transkript razgovora koji je snimljen tijekom tajne policijske operacije, budući da nosi kodno ime Sud;
b) da "Jutarnji list" donosi transkript razgovora koji mora biti dokument s klasifikacijskom oznakom službenih podataka MUP-a RH;
c) da "Jutarnji list" donosi transkript razgovora koji je svojevrsna tajna te stoga takav dokument zahtjeva adekvatno osiguranje i zaštitu, sukladnu zakonskim normama koje reguliraju tu materiju;
d) da "Jutanji list" donosi dokument koji ne bi smio biti objavljen, jer otkriva podatke čija je tajnost strikno zakonski zaštičena;
e) da "Jutarnji list" donosi dokument koji je unatoč činjenici da je svojevrsna državna tajna objavljen iz, očito, političkog interesa;
f) da "Jutarnji list" i inače objavljuje dokumente koji sadrže državne tajne i čije je objavljivanje, unatoč interesu javnosti da zna, zapravo nezakonito;
g) da "Jutarnji list" zbog toga nije izložen kaznenom progonu, oduzimanju pokretne imovine, brisanju dokumenata iz memorije kompjutera ili bilo čemu što je procedura kojoj je izložen bloger Željko Peratović;
h) iz čega se konačno može zaključiti da se u Republici Hrvatskoj državne tajne mogu objavljivati onda i samo onda kada objavljivanje predstavlja poseban politički interes protagonista državne politike, ali se čak ni u interesu javnosti ne smiju objavljivati kudikamo benigniji i već objavljeni dokumenti ako to istim tim, ili nekim drugim akterima hrvatske (polu)javne scene ne odgovara, ili ih štoviše objavljivanje ipso facto ugrožava.
Ovdje je činjenica da transkript razgovora ekskluzivno donosi "Jutarnji" a ne neki drugi list sasvim arbitrarna okolnost; ovo je samo primjer funkcioniranja sustava.
Sustav naime postoji tek kao servis partikularnih, a ne općih interesa.
Informacija koja ugrožava te interese, biva cenzurirana.
Hrvatska je u tom smislu zemlja apsolutnih medijskih nesloboda: ovdje su vodeći mediji samo oglasne ploče i zvučnici moći na vlasti.
Zauzvrat, vlasnici su tih medija obilno privilegirani, jer privatni mediji u RH postaju ideološkopolitička nadopuna sustava: mediji su u Republici Hrvatskoj samo relej kurentne političke ideologije.
Iako je vlasnički položaj bloga.hr vrlo dvojben, blog, očito je, kao komunikacijska forma ima naročitu ulogu u informiranju građana ove zemlje: tek u neposrednoj komunikaciji i međusobnom priopćavanju vijesti građani uspijevaju doznati istinu javnoga života Hrvatske!
Samo na blogu, ono što je uglavnom cosa nostra, naša stvar zatvorene interesne grupe, kao objavljeno postaje javna stvar, res publica.
Blog.hr, stoga je jedino uistinu demokratično sredstvo priopćavanja u Republici Hrvatskoj: ne samo zato jer na izravan način demokratizira našu javnost, nego i stoga jer posredstvom bloga.hr općinstvo, javnost sama, bez ideološke cenzure medijskih administratora sustava priopćava bitne činjenice života ovog naroda, hrvatskih građana.
Ukratko, blog.hr u eminentnom je smislu hrvatska javnost.
Cenzuriranje te javnosti, izravan je udar na ustavni poredak Republike Hrvatske, jer je, prije i povrh svega, osporavanje Hrvatske kao republike.
Q.E.D.
Naime, iz činjenice da "Jutarnji list" ekskluzivno donosi zanimljive dijelove razgovora snimljenih tijekom policijske operacije kodnog imena Sud može se sasvim logično zaključiti:
a) da "Jutarnji list" donosi transkript razgovora koji je snimljen tijekom tajne policijske operacije, budući da nosi kodno ime Sud;
b) da "Jutarnji list" donosi transkript razgovora koji mora biti dokument s klasifikacijskom oznakom službenih podataka MUP-a RH;
c) da "Jutarnji list" donosi transkript razgovora koji je svojevrsna tajna te stoga takav dokument zahtjeva adekvatno osiguranje i zaštitu, sukladnu zakonskim normama koje reguliraju tu materiju;
d) da "Jutanji list" donosi dokument koji ne bi smio biti objavljen, jer otkriva podatke čija je tajnost strikno zakonski zaštičena;
e) da "Jutarnji list" donosi dokument koji je unatoč činjenici da je svojevrsna državna tajna objavljen iz, očito, političkog interesa;
f) da "Jutarnji list" i inače objavljuje dokumente koji sadrže državne tajne i čije je objavljivanje, unatoč interesu javnosti da zna, zapravo nezakonito;
g) da "Jutarnji list" zbog toga nije izložen kaznenom progonu, oduzimanju pokretne imovine, brisanju dokumenata iz memorije kompjutera ili bilo čemu što je procedura kojoj je izložen bloger Željko Peratović;
h) iz čega se konačno može zaključiti da se u Republici Hrvatskoj državne tajne mogu objavljivati onda i samo onda kada objavljivanje predstavlja poseban politički interes protagonista državne politike, ali se čak ni u interesu javnosti ne smiju objavljivati kudikamo benigniji i već objavljeni dokumenti ako to istim tim, ili nekim drugim akterima hrvatske (polu)javne scene ne odgovara, ili ih štoviše objavljivanje ipso facto ugrožava.
Ovdje je činjenica da transkript razgovora ekskluzivno donosi "Jutarnji" a ne neki drugi list sasvim arbitrarna okolnost; ovo je samo primjer funkcioniranja sustava.
Sustav naime postoji tek kao servis partikularnih, a ne općih interesa.
Informacija koja ugrožava te interese, biva cenzurirana.
Hrvatska je u tom smislu zemlja apsolutnih medijskih nesloboda: ovdje su vodeći mediji samo oglasne ploče i zvučnici moći na vlasti.
Zauzvrat, vlasnici su tih medija obilno privilegirani, jer privatni mediji u RH postaju ideološkopolitička nadopuna sustava: mediji su u Republici Hrvatskoj samo relej kurentne političke ideologije.
Iako je vlasnički položaj bloga.hr vrlo dvojben, blog, očito je, kao komunikacijska forma ima naročitu ulogu u informiranju građana ove zemlje: tek u neposrednoj komunikaciji i međusobnom priopćavanju vijesti građani uspijevaju doznati istinu javnoga života Hrvatske!
Samo na blogu, ono što je uglavnom cosa nostra, naša stvar zatvorene interesne grupe, kao objavljeno postaje javna stvar, res publica.
Blog.hr, stoga je jedino uistinu demokratično sredstvo priopćavanja u Republici Hrvatskoj: ne samo zato jer na izravan način demokratizira našu javnost, nego i stoga jer posredstvom bloga.hr općinstvo, javnost sama, bez ideološke cenzure medijskih administratora sustava priopćava bitne činjenice života ovog naroda, hrvatskih građana.
Ukratko, blog.hr u eminentnom je smislu hrvatska javnost.
Cenzuriranje te javnosti, izravan je udar na ustavni poredak Republike Hrvatske, jer je, prije i povrh svega, osporavanje Hrvatske kao republike.
Q.E.D.
Post je objavljen 19.10.2007. u 04:10 sati.