Jesen pokucala na vrata moga grada,
prve kapi kiše stigle...
Sama u tišini sobe,
suznih očiju - ja razmišljam o nama...
Sjećam se svih onih tvojih obećanja -
ti trebao bi biti tu,
pored mene,
ali tebe nigdje nema.
Sva obećanja ispunio si mi,
ali jedno ipak nisi...
Usamljena, pišem tebi ovu pjesmu -
nadam se da požaliti neću...
Ove kapljice kiše,
tjeraju me da pišem,
o čovjeku koji znači mi previše.
Srce moje voli tebe,
srce moje tebi prašta,
ali prije svega ono tebe opravdava.
Znam, zaslužio to nisi...
Istine ne želim biti svjesna,
iako znam da okrenuo si mi leđa.
Ove kapi kiše - na tebe podsjećaju me najviše,
ti voliš ovakvo vrijeme,
a ja volim tebe...
Pitam se gdje si, s kim si i što radiš sad...?!
Sjetiš li se i ti mene ikada...?!?!
Stihove ove ja poklanjam tebi,
samo da ti kažem-
da pogrešku "onu" nikada više,
ponovila ne bih .......................
Post je objavljen 19.10.2007. u 01:39 sati.