Blagorodne moje prijateljice, moj naklon, blagorodni prijatelji, najsrdačniji pozdrav!
Sadržaj današnje okružnice povezan je uz normalni život. Nekako mi se sve ustalilo. Stalno sam okružen njemačkim pa mi se dogodilo i da se uhvatim da počinjem razmišljati na njemačkom. Trebalo mi je vremena da se naviknem na novi, brži tempo života nego je to u Zagrebu. Nekako sam si umislio da to ima veze i s time da tu koristim podzemnu željeznicu. Čuo sam negdje teoriju da različiti dijelovi naše konstitucije putuju različitom brzinom. Moram priznati da se osjećam nekako zbunjeno kada koristim podzemnu. Kao da nisam skroz tu. Okruženost stranim jezikom je također naporno, ipak je potrebno stalno biti koncentriran. Događa mi se stalni, kronični umor.
Redovito idem u arhiv, i čak i nalazim neke stvari koje će mi biti od koristi. Divno je vidjeti da su se velike face kao što su Ferstel, Schmidt, Riegl i Dvořák bavili našim spomenicima.
Odnosi s cimerom su dobri. Širimo europsko- maloazijsko jedinstvo!
Jučer mi je dan bio vrlo turistički. Naš (zboro)vođa i orguljaš Mario je trebao ovu srijedu imati koncert u crkvi sv. Petra u centru grada. Koncert je trebao biti u 3 popodne. S obzirom da sam morao do Službe za akademsku razmjenu odlučio sam vrijeme nakon iskoristiti u jednom drugom arhivu u gradu.
No luuda srijeda mi nije dala da se pošteno latim posla. Skužio sam u izlogu jedne knjižare knjigu Priručnik o heraldici na popustu. Nisam mogao odoljeti.
Odoh do arhiva, no u arhivu ništa nije bilo od stvari koje ja tražim. Tako sam malo prije podne opet bio slobodan kao ptica. I imao još tri sata do koncerta. Bilo mi je glupo ići na drugi kraj grada do arhiva, jer bih efektivno mogao raditi samo do 2. I odlučih se na turističku turu po gradu.
Odoh na Naschmarkt, ogromnu tržnicu na otvorenom na kojem se nađe namirnica iz svih dijeliva svijeta, što sirovih što pripremljenih u zalogajnicama/restorančićima. Blizu Naschmarkta nalazi se i jedna posebna trgovina: trgovina s kuharicama iz svih dijelova svijeta na njemačkom ili engleskom, k tome dnevno služe i nešto za degustaciju, u istom prostoru mirišu svježe pripremljena jela. Cijene su malo nabrijane, no ja sam se nabrijao na otkrivanje srednjoistočnih recepata. Pa se do kraja boravka tu možda i odlučim za neku kuharicu iz te regije.
Prošetah zatim do trgovine u Mariahilfer Straße koja se zove Südwind i prodaje isključivo worldmusic, zajedno s pripadajućim knjigama, čajevima i dodatnom opremom. Preslušao sam neke CD-ove. Neke i kupio. Htio sam vidjeti što imaju od hrvatskog etna: kad tamo samo neke tamburaše. Zatim sam odavno htio kupiti tipično arapsku glazbu sa ženskim vokalom i nađoh CD legendarne Fairuz. Treći cilj mi je bio preslušati što se događa na bečkoj worldmusic sceni. Divno zvuči Dobrek Biz. Kupio sam i CD grupe Hotel Palindrone, rade lude plesne obrade alpskih i inih krajeva.
Nakon toga odoh pojesti nešto u stilu srednjeg istoka: curry s janjetinom, rižom i salatom. Mmm. I izgubim ja tako pojam o vremenu, guštajući.
Pogledah na sat- već zakasnio na koncert. 15:06!
Jurim do sv. Petra. Dođem tamo do 15:20. Odslušam koncert do 15:30. Kad tamo nije Mario nego neka djevojka. Pošaljem Mariu poruku, da gdje je. A on mi nevino kaže da mi je poslao mail i SMS na hrvatski mobitel da je koncert odgođen za subotu.
I tako je bilo pola 4, a ja još u gradu. Ništa taj dan napravio. Morao sam izgubiti vrijeme do 7 jer je tada počinjala Taizé molitva u crkvi sv. Ruprechta.
Odoh do riznice Njemačkog reda (sjećate se onog sna o branburškim vitezovima?) da bih doznao nešto više o redu i njihovim podružnicama na području današnjeg Kaliningrada. Doznah da je postojao podred njemačkog reda s crvenim križem na prsima, zvali su ih Marianer. No nisu bili poznati kao branburški. Moram do Kaliningrada, prije ili kasnije.
Prošetah još po gradu, otkrih Meinl am Graben (trgovina živežnim namirnicama iz cijeloga svijeta, nema što nema, čak i hrvatski ajvar, no nisam skužio neke druge naše proizvode, no dobiješ dojam da ljudi tu žive u nevjerojatnom obilju) i dominikansku crkvu. I tako je brzo došlo vrijeme molitve u sv. Ruprechtu. Odmah sam se ponudio da pomognem pri uređivanju prostora. Dobih i pročitati nešto, ni više ni manje nego Evanđelje! Nakon molitve skužim da je molitvi prisustvovao jedan od mojih susjeda. Ottavio iz Novarre u Piemontu.
Guštao sam navečer u novoj glazbi, u novoj knjizi. Ipak neobičan dan.
Dan nakon sam se u arhivu ubio od posla. No sve je 5.
Uz izraz najizvrsnijeg ali razdraganog strahopoštovanja, moj naklon,
c. kr. asistent Franz Corich
Post je objavljen 18.10.2007. u 21:53 sati.