Tako je znala reć moja mama. To bi bilo starinski za čišćenje okoliša...hehe
Istina da bura sve pomete...nosi ko zna gdje....A moje ruke,koje operem valjda stoput na dan i ne mažem ih svaki put ponovno...ispucale od bure da su mi se ranice napravile. pa sad sam ih ljepo nacupala s kremom neka ih malo...
Vani puše ko ludo,fijuče...lampa iliti sijeva,grmi...boljeda ja isključim moj baby da nebi
bilo nisam znao...
Moja susjedica je sigurno sretna što puše ovako ludo...njoj je to najdraže vrijeme...muž joj je ribar pa kad je ovakvo vrijeme,otme ga na bar jednu noć moru...da nije bilo bure i juga,nebi bilo ni maloga Duje....njihovog bebića koji je prekjučer navršio velikih godinu dana!
Volim ja tu malu familiju...eto ribarev brat je teško bolestan dječak i u kolicima je...a on je taj koji pomaže meni kad treba spustit mamu s trećeg kata...zna on kako je to...on me je naučio kako ju nosit po skalinama,i pomogao da se ne bojim...kad je ostala nepokretna. Ja sam bila u laganoj panici u to vrijeme...dok se nisam malo navikla.
E, 10 sati je. Vrijeme da odem pitat mamu hoće li ići spavat. Lijepo ćemo noćas spavat,mirni u toplim krevetima,dok vani divlja priroda...ako ne stane do sutra,otići ću do mora,na lungo mare i uživati u valovima...obožavam vjetar! Ljeti sam jedina koja se baca u more u divlje valove! Neki se boje a ja u tome nalazim smirenje...
Oduvjek me smirivalo divljanje mora i što se više propinje val i pjeni i spreja i soli sve oko sebe,to je meni duša mirnija i spokojnija...što više trese vjetar i zanosi mi tijelo,to je meni lakše...kao da smo se našli,dvije srodne duše,nemirne...i nestaje moj unutarnji nemir i bura,čista žena,očisti i moju dušu od težine. Obožavam ludi vjetar! I more.
Post je objavljen 18.10.2007. u 21:46 sati.