Pregled posta

Tamo gdje i carevi idu pješke

U Americi nešto od toga zovu political corectness, ali stvari su puno šire... za toliko toga imamo (dobro, Zdravko Mamić nema) različite, kako bi ih nazvao, upristojenice , da to govorenje u šiframa postaje i smiješno. Baš sam se neki dan dobro izblamirao kad sam u društvu slijepca, preko mobitela kolegici s posla rekao da sam sa "slabovidnim" kolegom, a on me lijepo ispravio "slijepim - ja sam slijep."

Barem jednom mjesečno se svako tko se pobliže druži sa ženama susretne sa famoznom objavom "Dobila sam." ili "Imam." - bez daljnjeg imeničnog dodatka, jer "mjesečnica", "menstruacija", ili ne daj bože "menga" - odjeknule bi valjda svojom neprimjerenošću poput ispaljenog topovskog projektila.
Dobro, "menarha" je i meni nekako neugodan izraz - ne znam objasniti zašto, naravno.

Imao sam kolegu na poslu, onak', simpatičan ali okovan uštogljenim pravilima, kasne tridesete bez cure, sav predan poslu, enciklopedijskih znanja. Socijalne naočale, uredno počešljane ali ne i podšišane kose, u prevelikom čojanom sakou, valjda znate tip. I sa stalnom bojazni da se ne bi previše istakao, nekmoli rekao "tešku riječ" koja bi mu srušila low profile, no na svoj je način bio i duhovit.

Naslušao sam se svih mogućih careva koji idu pješke ili "morat ću u sobu za koncentraciju" ; tu su bile i "trebao bih malo obnoviti zalihe goriva za rad" umjesto "idem na gablec"; "gospodin ima malo teži dan" umjesto "ovaj nije normalan".

No taj rječnik je postajao i nepraktičan jer ne znaš o čemu je zapravo obavijest tipa "imamo ovdje sitnih nevolja u vezi s gospodinom koji se otežano kreće" dok ne skužiš na svoje oči da invalid s kolicima ne može proći po stepenicama do naše sobe. Prosti vic jednostavno nije mogao podnijeti, tu ni ublažavanje nije pomoglo. Doslovce bi izletio iz prostorije u kojoj se priča masni vic, makar i sa zamjenskim "torbaju se", "obavlja tako Mujo svoje..." , "pegla on Fatu, pegla..." ili onomatopejama umjesto glagola. Jednostavno se primio za kvaku i bris iz prostorije - uz obligatoran "oprostite, moram nešto...."

Dobro, to su već ekstremi - ali i mi svi tako volimo ispaliti te prigodne prikrivalice svega i svačega. Sto puta sam npr. čuo "voditi ljubav". Kako? Na uzici? U neka davnija doba umjesto "oni su par / cura i dečko" govorilo se - "zabavljaju se". Valjda po načelu, našli se djevojka i mladić, pa se - hihoću? O sličnom inače dobro veli kum Ico. Nekada su u filmovima seks prikazivali tako da se ispod ogromnog popluna ispod kojeg se ne vidi, a koji se giba u svim pravcima, čulo samo neprestano hihotanje. Pa TO (takozvane "te stvari" ), mislim, ipak ne bi trebalo biti baš tako smiješno od početka do kraja?

Nečiji fizički nedostaci ili bolesti su posebna priča. Za njih ublažavateljica ima čak i malo, jer smo u društvu koje se ionako počesto pravi da uopće ne vidi nečiji fizički nedostatak. Moj "slabovidan" je ne samo netočno - jer ima baš slabovidnih ljudi, nego je i sličan tip loše ublažavateljice, kakve koriste amerikanci i ini, kad npr. prose... oprostite - provale, "visually challenged"

O američkima ovdje neću ni trošiti riječi. Zanimljivo je ipak kako nisu dosljedni. Ako postoje Afro-americans i Italian americans, nikad nisam npr. čuo frazu German americans, iako je to najjača i najstarija useljenička grupa. Ali heb'ga, nisu valjda fotogenični kao mafijaši iz Jerseya

Kad sam već gore spomenuo prosrati-provaliti, takvih mini-zamjenjivalica ima na tone, a i HTV je neke proslavio, poput "hebemu".
Tako je npr :
- "zajebati" , ali "zaribati" je
- "jesemu" i "semti" tek prozirni paravan iza samo jednog i jedinog značenja, a smiješni su mi bili i mladi bogoslovi s kojima sam kao klinac igrao nogomet na Šalati, sa "odi u tri smokve" kod svakog promašaja.. a jadni, nije njima lako....
- kolegica na poslu je Slovenka, pa kad joj krene krivo, ima uvijek spremna "je be..la cesta"
- "shit" je kao ipak bolje od "drek" ... Valjda zaostatak protu-Kominterna stila parola iz 1950-ih "radije američko govno nego rusku čokoladu"

Smiješno je da čak i kada nekog želimo izravno izazvati ili uvrijediti ne idemo do kraja, pa umjesto "jesi li ti lud" uvijeno pitamo "je su li tebi svi na broju?" ili "jel' tebi dobro?".

To me podsjetilo na video jednog češkog partijskog skupa koji sam negdje na netu gledao. Zakaj češkog? Česi (i Slovaci valjda) naime, kao svaki prosječni miteleuropski mediokritetići, pate za titulama te se obavezno tituliraju. I tako, na snimci konferencije nekakve češke partije, stoji visokopozicionirani čelnik za govornicom i taman da će izustiti nešto, a prilazi mu drugi čelnik i uz uvod "pane doktore, vi ste idiot", zvekne šamarčinu da su pukle membrane u mikrofonu. Dok su napadnutog, kome je pjena navrla na usta, zadržavali da šamarodjelitelju ne skoči za vrat, stigao je tek zaprijetiti s nečim poput "pane ministre, ješte se još vidjime!". Bitno da su se lijepo civilizirano iz-panirali prije svakog kravala, molim!

Uvijek su me intrigirale i šifre u osmrtnicama. Naravno, društvena je norma da je neupitno nepristojno objaviti bolest od koje je netko umro, ali svejedno u čitulje uvaljuju one jedne te iste uniformno kodirane šifre koje su zapravo odavanje na mala vrata, jer znam da bi nekaj trebale značiti obzirom da za svakog piše drugačije, no nikad se nisam potrudio doznati što točno. Ono: nakon kratke i teške bolesti (neki udar, kap?) ili "duge i teške" (to je valjda rak i slično?)do "blago ("u gospodinu", za vjernike) preminuo", što bi vjerojatno značilo "bio je star, bilo je u snu i bilo je brzo gotovo". No, bitno je da je tobožnja zaštitna forma ispunjena.

U vojsci/vojskama sam se naravno naslušao "uništavanja neprijateljske žive sile". Čak ni oni kojima je izravni posao u datom trenutku ubiti što više ljudi, ne vole te riječi, pa ih skrivaju iza onih koje bi lakše opteretile dušu. Poput onog mafijaškog "ucmekati". Što je to uopće "cmek", to je korijen od...cmok...kaj?

Ili pak "u zlatnim je/najboljim godinama" ,kada se hoće istaknuti zapravo nečija starija dob, što zasigurno nisu najbolje godine te osobe. Priznajmo, to bi bile ipak one u kojima možeš nakon dvije neprospavane noći zaružiti & napiti se i treću noć, igrati nogomet slijedeći dan, te pojesti mesa za jedan naramak cjepanica, sve bez tableta i žgaravice.

A zašto su pak prostitutke postale baš "prijateljica noći" u pokušaja upristojavanja njihovog zanata - ne znam. Prijateljstvo je ipak preteška riječ, a i teško je biti prijatelj s tako općim i prilično nerazgovorljivim objektom poput noći. Baš kao i "prijatelji nogometa" s nogometom kao takvim.

Moram završiti ovaj upis, previše sam vidim, radio carsko-pješačkih aktivnosti na istom. Slobodno neka nadopuni tko ima još, mogao bi u biti leksikografski zavod izdati monografiju, a moglo bi se, kad bi imalo to svrhu a nema, razvrstat skrivalice i po slovima, poput one trash enciklopedije - obzirom da se radi o govornom trashu. Iliti smeću.



Post je objavljen 18.10.2007. u 21:15 sati.