Večeras je brucošijada Ekonomskog faxa... planirala sam ići, barem ako već nisam išla na svoju brucošijadu (koja je, by the way, bila jako loše oglašena).
(=> strašno)
Ovaj fax stvarno crpi energiju.. 3 dana bez snage, ubrzan tempo... i onda ostala 4 dana koja su mi slobodna prikupljam energiju za sve ispočetka... Danas sam se tako probudila, doručkovala, spremila i otišla u grad... vratila sam se nikakva, i naravno, legla oko pola 3 spavati i probudila se u pol 6. Nakon toga sam se osjećala još gore nego prije sna. Možda ima i neke veze što sam legla kad je sunce još bilo na vrhu neba (ako ga je uopće i bilo.. tak je grozno oblačno) i probudila se u mrklom mraku... tako da mi se i pomisao na izlazak zgadila...
Previše problema; trebala bih prati kosu (a ni sama nisam načistu sa sobom oću li to napraviti navečer ili sutra ujutro, hoće li ostati ravna ili ću ju nafrčkati.. jer ako želim da bude frčkava, navečer ne dolazi u obzir to raditi, osim toga, sutra imam trening pa ne znam ni koliko je pametno ju i sutra prati.. ipak vlasište i nije tak strašno...), pa se sređivati (e, ne smeta mi to toliko, samo danas mi je raspoloženje spljasnulo, inače to volim... stavljati sjenilo... crveni ruž, pa malo sjajila i puuuuno maskare i tuša... osjećam se u tim trenutcima ko lutkica ), a moj najveći problem - prijevoz... roditelji nisu tu, bus mi zadnji ide u 12, a sestra večeras ne ide nikud pa nema šanse da ona i dečko dođu po mene.
Hm.. zapravo, nije to sve ni toliko ozbiljno, ali nekako mi je glavni argument da mi se nee daaa...
Prije sam obožavala izlaziti... ono, ići van, naplesati se, vidjeti hrpu ljudi, škicati dečke...
a sada mi sve to ne treba. Valjda je to zato što više nisam singlica... sada mi je najzabavnije ostati s dečkom, razgovarati do duboko u noć... zapravo, obožavala sam izlaske baš iz razloga što sam se nadala da ću nekog posebnog vidjeti... voljela sam taj osjećaj.. vani si, plešeš... vidiš nekog tko ti se sviđa... to je izlascima davalo čar.. Sada idem samo zato da "nešto ne propustim" ili zbog prijateljica koje obožavaju izlaske, a meni je to samo prilika da se što više družimo, a i mislim si - što ću propustiti ako ne izađem van, ili bolje - koga bih propustila? Zar me to netko tako posebno zanima? Trebali bi me jedino zanimati dečko i prijateljice, a sa njima tamo ionako ne mogu razgovarati jer je preglasno.
A ne volim buku i zagušljivost... curama je argument da se van ne ide da bi se razgovaralo, već da bi se zabavljalo, plesalo.. o da, volim ja plesati.. ali kada čovjek stoji na čovjeku, i kada se u 10. mjesecu - kada je brrrr hladno - unutra moraš obući ko da je lipanj, a znoj ti se cijedi niz leđa... to me taako odbije.. mislim, jesu ti vlasnici ikad čuli za klima uređaje ili za onaj pročišćivać zraka?! Uf.. mrzim kad operem kosu i sutradan smrdi kao da sam ju umočila u pepeljaru.
I onda dođem doma, onak - razmuljana... i sjetim se skidanja šminke.. ajme, koja je to tortura... tako da sam sada sretna što sam doma... gledat ću neki film, pa malo čitati i nakon toga telefonirati sa dečkom... (btw. ).. ... savršeno!
(kada sam bila mala obožavala sam Sailor Moon, ma zapravo.. još uvijek ju volim... mogla bih to uvijek gledati)
Post je objavljen 18.10.2007. u 19:22 sati.