Jučer - A Love Song for Bobby Long - danas - željezo se kuje dok je vruće
ili
idemo pričat` o tome dok se još svi sjećamo.
Nekome tko ga je već gledao prvo što upada u oko, poput bukove špranje, opasne i povređujuće, je kvaliteta slike na televizoru. Što li se to ovdje dogodilo?!
Ispod, iznad crna crta,
u sredini sve je je flah!?
Ne razumijem tehničke detalje kako se teve-postaje dokopavaju filmova, ali ovo bijaše pregrozno. Taj film na DVD-u tako je prekrasan, tako kristalno bistar da stvarno nije usporediv s ovim što smo gledali jučer.
Ali ajd`, alalit ću im to jer film je tako dobar da ga čak (Čak!!) ni ovo ne može pokvariti.
Onima koji su ga gledali jučer prvi puta, a nisu grafičarske ili likovno-umjetničke struke mogao je promaknuti čisti genij u vizualnom identitetu ovog filma:
- zlatni kadrovi u zlatnom rezu
- izuzetno prekrasno osvjetljenje
- neobično i začuđujuće riješene kompozicije scena (fotografija) s potpuno periferno postavljenim likovima koje ustvari djeluju inverzno i povremeno daju naslutiti da se
"ustvari ne radi o tome o čemu se radi već se radi o onome o čemu sigurno sad ne mislite da se radi, ali ono sigurno, sigurno o tome ne mislite"
Priča je očaravajuća i toksično opojna, a film zaista - nevjerovatno! - odglumljen.
Volim filmove u kojima su glavni likovi ljudi, a ne efekti i/ili montaža.
Scarlett je sjajna - jednostavno je nevjerovatno gledati je u kadru u razgovoru/svađi s Johnom Travoltom (kojeg ne morate voljeti, ali morate priznati da predstavlja jednu filmsku "veličinu") i uopće ne doživljavati Travoltu?!
A on, je, opet nevjerovatno, transformiran iz snažnog muškarca punog života u bitagu, starca i gubitnika.
Deborah Kara Unger, koja mi je jedna od najljepših žena svijeta i izuzetna glumica, sa 2-3 izraza lica i 20-ak sekundi "vremena na platnu" uspije isportretirati lik s kojim se netko može identificirati. Da nije predivno, zvalo bi se "nemoguće".
Najdraži mi je lik, ustvari, Lawson - a najbolji glumac ovdje Gabriel Macht (kojeg se samo maglovito sjećam iz The Recruit i Behind Enemy Lines) - koji me istinski oduševio neisforsiranom, maestralno iznijansiranom glumom kroz cijeli film.
I zadnje:
O čemu se tu zapravo radi?
Film je sjajan, lijep za vidjeti, ležeran, replike (posebno one u off-u) ostavljaju dojam "dubine" - gledajući ga dobijamo dojam da smo se "kulturno obogatili" i "postali pametniji",
ali...
bi li se tko usudio reći
o čemu se tu zapravo radi?
Post je objavljen 18.10.2007. u 16:51 sati.