Bokkkkkkkkk!!!!!!!!!!!!! Jučer sam sanjala neki čudan san!!!!!!!!!! Sanjala sam da sam išla u neku tamnu rupu(dark hole). Bila sam obučena sva u crno i imala sam crna krila. Bila sam nešto kao dark angel ili gothic angel. Uglavnom ušla sam u tu rupu i izašla sam u neki potpuno drugi svijet, svijet anđela, trolova (Mira sa velikim nosnicama), divova, čarobnjaka, zvijezda, vještica i svih tih čudnih bića. Tamo sam našla neki kamen mudraca, koji mi je htjela oteti zla, ružna, zelena, velikonosa Mira sa trollovima. I tako su oni meni htjeli oteti kamen mudraca!!!!!! Smišljali su razne klopke i načine da me ubiju, ali sam ja uvijek našla način da im pobjegnem i to pomoću krila!!!!!! Jednog dana, probudim se ja i kažem si zašto se ja uopće borim sa zlom Mirom kada imama kamen mudraca i krila i mogu otići doma i živjeti vječno, stvarno sam glupa. Krenem ja onda na put prema kući. Ugledam tako jednog prekrasnog jednoroga konja i uzjašem ga da ne se ne umorim od letenja, kako bi mogla letjeti kad dođe Mira i kompanija. I prešla sam više od pola puta, kad sam morala stati jer mi se jednorog umorio i postao žedan i gladan. Nakon minutu ugledala sam Miru i trollove kako idu prema meni. Pokušala sam poletjeti, ali jednostavno nisam mogla. Nisam znala što da radim, bila sam zbunjena. Tada sam se sjetila jedne zviždaljke koju su mi dali čarobnjaci da ako ikad zatrebam pomoć zazvžim, i da će mi se uvijek pojaviti potrebna pomoć, samo trebam znati koja je to pomoć. Sad je bilo prekasno da zaželim nova krila, jer ne bi na vrijeme mogla poletjeti, a i ostavila bih svoga voljenog Garu( moj jednorog) da ga ubiju, pa sam zaželjela da dođe puno ljudi da mi pomognu. Odjedanput iza mene su se stvorili čarobnjaci, neki dobri trollovi(većina ih je sa Mirom), anđeli, dobre vještice, zvijezde itd. U međuvremenu Mira je već stigla do nas i krenula u napad. Mi smo se trgnuli i počela je borba. To je bila žestoka borba, umrlo je puno dobrih bića i stvorenja, ali smo pobijedili Miru ubivši je pogotkom u srce, sa zelenom, dlakavom nogom. Mira se samo pretvorila u ogromne nosnice i potrčala pokraj nas, sve dok je nije jedan njezin trol zgazio. To je bio kraj zle, ružne, zelene, velikonose Mire. Tada sam se ja zahvalila svima njima i krenula dalje. Napokon sam stigla doma sa Garom i otišla spavat......... Tada sam se probudila zbog ŠKOLEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!! Oh, koji užas!!!!!!! Moram ić, ne mogu vjerovati ovo mi je najduži post, ljudi komentirajte, bar zbog najdužeg posta i nadam se da vam se ovaj post svidio, svoj dojam napišite u komentarima, pa ako vam se sviđa, ponekad ću pisati svije čudne snove!!!!! I nemrem vjerovat ovo mi je treći dan za redom da pišem post!!!!!!!!!! ajd bok, moram ić!!!!!!!
Pozzzzzzzzzzzz!!!!!!!!!! Cmokkkkkkkkkkkk!!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 18.10.2007. u 14:21 sati.