Starim. Kenjam. Star sam. Jučer sam provel neko vrijeme na cugi sa djevojkom koja ima 20 let. Eeeee. 20!!! Ja sam išel u srednju kad se ona rodila. Tak je bila lijepa, slatka, mladenački blesava i oboružana dobrim tijelom. I kaj bi ja s njom?? Mislim, znam ja kaj bi. Al nažalost to tak nejde. Zapravo ide ponekad, al fakat rijetko.
Gledam ja tak u nju (ima prekrasne oči) i mislim se kak moje vrijeme prolazi. Onak lagano. Jer ko me pita kak se osjećam, mlado il staro? Niko. A kužim i te curice kad čuju kolko godina imam. Ziher se pitaju kaj ja uopće pričam s njima. Il si misle da sam stari jarac, koji ima samo seks na umu (ima nekaj i u tome, priznajem). A kad su tak lijepe. I slatke. Al razlika u godinama postaje polako nepremostiva prepreka.
A djevojke mojih godina? Pa to su već zapravo žene. Malo ih je slobodnih. One koje su slobodne su uglavnom pomalo čudne. Možda isfrustrirane ili razočarane životom. Druge su rastavljene, imaju djecu, traže novog muža i oca. Treće još uvijek čekaju priliku za bogatu udaju. A ja definitivno nisam taj koga čekaju.
Meni se nekak ne odrasta. Ja bi ostal ovakav kakav jesam. Možda je blesavo. Al tak je. Samo me jebe jedna stvar.
Star sam.
Post je objavljen 18.10.2007. u 12:30 sati.