Kako to strast prelazi u strah ?
Kada ljubav ne miče granice
da bi se potrošila ?
Ovako, trajat ćeš...
trajat ću ti
u pitanju koje će remetiti
običnu svakodnevicu
kojoj ipak težimo, radi mira.
I nakon svega što činiš
da bi me prikazao ništavnom,
jednostavnim nedostaješ mi,
razoružavaš bijes koji se
ne bi smio ugasiti u meni.
Patetika na platnu života,
počinjem konačno sumnjati
u vlastitost.
Loša sam, vrišti iz platna.
Sudaram se sa nizom sjećanja.
Ipak nevjerica...
jer proživjela sam dušom i tijelom
svaki naš tren. I ti si, znam.
Zato ti želim sunčani put.
Svjetlo na kraju tunela.
Dušu nahranjenu ljubavlju.
Tijelo utažene potrebe.
Da nikada ne oskudjevaš...
Ne dovodiš u pitanje što je bilo.
jer bilo je...zaista
Post je objavljen 18.10.2007. u 12:03 sati.