Jučer smo svi doma bili zaraženi pjesmom "Letovanić". Dragi i ja smo rođeni Siščani, to znate. Moj je najdraži nekoć plesao u folkloru. I pjevao i tancao na "Letovanić". A pjesma je bila dio obveznog programa na satovima tjelesnog odgoja ilitiga tjelesne kulture, po najnovijem. Toliko bliska domaaaća pjesma ostala je svih ovih godina u uhu i u duši.
Novi život udahnila joj je Maja Šuput, u "TV ekshibiciji problematičnog Roberta Knjaza i njegovih otmjenih suradnika", emisiji znanoj kao "Koledžicom po svijetu".
Zašto sve ovo? Jučer mi dolazi iz škole starija Potočnica. U nadahnutom govoru kojim je opisivala radnje, stanja i zbivanja u školi, spomenula da su se glazbeno kultivirali i učili pjesmu "Letovanić". Đe me nađe....
Nakon odrađenog ručka i domaće zadaće, prionusmo glasoviru. Orila se našim stanom, a i šire, vesela poskočica. Stiže tajo s posla. Ispriča mu Potočnica kak je bilo u školi. I, jel, spomene Letovanić. Iha! I moj najdraži, ozaren, otpjeva par kitica...
U kasno popodne stiže mlađa Potočnica s Učke. Škola u prirodi. Poludnevni izlet na obronke planne (ovo mi je legendarni Sklblz objasnio da je skoro pa jedina riječ u hrvatskom izričajnom jeziku (to je onaj koji se izriče, jelda) koja ima dva glasa N jedan pored drugoga. Druga je slanna, naravno). Nosila djeca i kape, rukavice i šalove. I poslužilo im dobro, jerbo je gorekarce bilo u par navrata vrlo zimovito. (Dobro su i prošli, već za danas popodne najavljeno je pogoršanje vremena i opadanje temperature.) Došlo dijete doma, malo ispričalo kak je bilo na izletu. Vidjeli samo biljke, nisu sreli niti jednu životinju (pih, pa ni medu, ni zeku, ni lisicu, ni jelena a ni Bambija...), nahodali se... U autobusu galama, cika, graja, al i poneka pjesma. Nisu pjevali Letovanića, oni znaju samo pop, rock i poneku istrijansku. Al moje malo dijete zna. Ter se Letovanić pjevao do kasne večeri u našemu domu.
Ide to mom starijem djetetu. Ne zna čitati note, uči napamet sve pjesme koje je naučim svirati na glasoviru. Ne kuži još neke zakonitosti i pravila koja vrijede u crtovlju, al ide joj. Nis ja kriva što znam note i znam pjevati. Ipak sam šest godina života išla u glazbenu. Četiri puta tjedno. Dvaput solfeggio. I morala znati otpjevati malu tercu il što mi je već profesor odredio. Al neću dijete opterećivati. Ne mora ona bit operna pjevačica ili najbrži prst Mediterana....
Post je objavljen 18.10.2007. u 12:00 sati.