Na drugom dijelu grada, u svevremenskoj zgradi Hrvatskog narodnog kazališta, sa scene se lelujala Wagnerova plima zvukova. Publika je bila probrana. Na Wagnera se nije išlo iz tajkunskih potreba da se bude viđen u elitnom društvu; čak ni snobovi nisu bili skloni slikanju na tim dugim epskim ocean-operama. Ipak je to bila previsoka cijena za ljude koji sa složenijim glazbenim izričajem nisu imali nikakvih dodira.
Dama u tamnoplavom kompletu, srednjih godina, zanimljivog lica, mnogima ovdje znana po nadimku Ilirka, zanijeto se predavala Izoldinim emocijama. Ali ne bez svojstvene joj sklonosti raščlanjivanju. – Kako je onaj propali umjetnik Adolf Hitler u ovoj glazbi mogao osjetiti njemačkog nadčovjeka!? Kako!? Ovo je ljudska drama, ovo je bitka za prava ljudskog srca a ne za širenje njemačkih granica!
Koju sekundu kasnije Ilirka se neprimjetno osmjehnula: - Ako je već trebao neki nadsustav mogao je prepoznati nadženu! Izolda bi doista mogla biti nadžena!
I taman kad se oglasio Tristan dama u tamnoplavom kompletu pažnju skrene sa scene na svoju podlakticu. Ugrađeni čip jasno je davao znakove uzbune.
- Kako sad to? – čudila se Ilirka. – Tomek se već satima ne miče iz Sandrove tvornice hrane, signal je cijelo vrijeme bio niskog intenziteta, a sad je odjednom dvostruko pojačan!? I traje!
Vrhunski stručnjak za akustičke pojave i zakonitosti Ilirka je dala izraditi čip koji je otkrivao lociranost promatrane osobe (ili predmeta) a kod neposrednog kontakta promatrane osobe s drugom živom osobom signal se pojačavao. Znala je istog časa do Tomek nije sam. Štoviše da je u neposrednom dodiru s nekom drugom osobom. Da dodir traje i da još nije prestao.
Bila je zbunjena. Poslije dugo vremena nije znala što da misli. Što se događa s njenim suprugom Tomekom?
Ugradila je čip u muža ne da bi ga provjeravala što radi nego jednostavno da bi znala gdje se trenutno nalazi. Uvijek je bila spremna da mu priskoči u pomoć. Ako bi signal dolazio iz nekog ranije neutanačenog mjesta odmah bi ga nazvala da čuje što je posrijedi.
I sada je bila u nezahvalnoj situaciji da se diže i izlazi iz kazališta usred katarzičnih dionica i ometa zanijetoj publici praćenje zbivanja na pozornici. Htjela je još koji trenutak pričekati kad li se signal dodatno pojačao. Bilo je jasno da je u neposrednom dodiru i treća osoba. – Što rade tri osobe dodirujući se tjelesno u to doba noći i to negdje na periferiji grada?
Izoldin dramatični pjev brisao je Ilirki pomisao da bi njen Tomek mogao biti u nekoj tajanstvenoj figuri grupnog seksa. No ni sumnja u signalizaciju nije više mogla trajati: signal je jasno davao podatke da se radi o dodiru dvije muške i jedne ženske osobe.
U ovom trenutku svi su osim Daniele u teško rješivim prilikama. Autor koji bi trebao sve znati nije siguran što mu je najpametnije činiti. Zna da neće imati snage da zaustavi Ilirku koja samo što se nije ustala i krenula prema izlazu iz HNK. Zna da će se uskoro pojaviti pred vratima prostorije u kojoj se on i Tomek grčevito drže za Danielinu nogu. Zna da Tomeku, ovako beznadno zaljubljenom, ništa djelotvornog ne može reći. Tomeku zacijelo ništa ne bi značilo kad bi mu sada objavio da će ženica Ilirka širom otvoriti vrata i zateći ga u teško objašnjivoj odanosti prelijepoj ženskoj nozi koja nije Ilirkina već neke njoj nepoznate žene Daniele.
U virtualnoj stvarnosti sve je kao u real lifeu, u real lifeu sve je kao u fiktivi umjetnosti. Autor je znao da povlačiti granice nije na njemu. - Nisam ja političar! – odjekivalo je u praznini njegovog uma. – Neću se uzbuđivati oko budućih događaja. Što se i ja ne bih držao za trenutno najsigurniju točku u cijeloj ovoj zbrci... Danielina noga ionako ničim nije zamjenjiva.
Post je objavljen 19.10.2007. u 15:20 sati.