Prijateljstvo?Ljubav?
To su dva pojma u koja polagano gubim vjeru...prije su mi predstavljali dvije najuzvišenije i najvažnije stvari na svijetu...bez kojih se neda živjeti,bez kojih život gubi smisao...
Desi se da jednom,dvaput,triput...stoti put ostanem sama kada mi treba prijatelj,da me podigne...oraspoloži,da mi savjet...a nikoga nema od onih koji mi se nazivaju prijateljima...
Već razmišljam da raspišem natječaj...za nove prijatelje...išao bi ovako nekako: traži se netko tko će me slušati kad zatreba,veseliti se skupa samnom,ubijati dosadu,šetati,šutiti,biti tu za mene čak i u 3 u noći ako sam u problemima,biti osoba od povjerenja i netko na koga se uvijek mogu osloniti...
Dobro,jel to toliko nemoguće biti?za naći?znam da meni nije...napravim to za svakoga tko me zamoli,a kako tek nebi za prijatelje?slušam plakanje na telefonu,trčim u pomoč...ali,zašto ne mogu dobiti isto to kad mi je to potrebno?očito,imam krive prijatelje...a nove je jako teško naći...
S druge strane...ljubav...sve dalje,sve mi se više čini kao iluzija koju su izmislili holivudski scenaristi,da bi imali o čemu pisati sladunjave scenarije...u stvarnosti,ona je ponekad kao i život,okrutna...
Nitko nije zbog ljubavi spreman pobjeći na kraj svijeta,odreći se svega...nitko ne poštuje nekoga toliko da mu dozvoli da sam bira kako će živjeti...u ljubavi,volimo kontrolirati,volimo posjedovati...ne prepuštamo joj se,ne dajemo da nas vodi i da nam se ostvaruju snovi...
I opet,ja sam tu drukčija...ja se prepustim,ja bih pobjegla...ali,ipak,to sam samo ja...jedna romantična duša koja još uvijek vjeruje da ljubav vrijedi više od ičeg i da se zbog nje isplati pobjeći...samo što mi ponekad lome krila...malo pomalo...oduzimaju mi vjeru u snove i ljubav i prijateljstva...jer toliko je puno dokaza da nam te dvije stvari sve manje znaće,a toliko malo onih koji mi daju snagu da poletim,da sanjam,da vjerujem...da volim...
Možda me ni slomljena krila neće spriječiti da se i dalje nadam da to postoji...da i dalje budem spremna pobjeći i na kraj svijeta zbog ljubavi, da i dalje vjerujem da će se netko naći tko će me razumjeti i biti mi pravi prijatelj...
možda ću i dalje letjeti,možda ću i dalje sanjati...samo ponekad...nije lako...
Post je objavljen 17.10.2007. u 23:28 sati.