Eto ljudi danas smo već konačno kupile karte za Korpiklaane… Ali naravno opće je poznato kod nas, da naravno koje smo sreće, uvijek trebamo ići u dva dućana ili mjesta kako bi nešto dobile u kompletu… E tako je i u ovoj situaciji… Trebale smo otići u dva dućana kako bi nabavile dvije karte, a istovremeno saznale dva super dućana, gdje izgleda da ćemo biti budući kupci… X)… Sada se samo čeka nedjelja… Škola nas uopće ne brine, jer se nadamo da ćemo sve srediti u subotu, ali to je naravno samo nadanje, jer smo se ove godine stvarno ulijenile, tako da vjerojatno ništa od toga… Eto danas smo već konačno dobile slike razreda na kojima na svu sreću nismo mi… Jer smo pobjegle sa slikanja… Na svu sreću samo su neke osobe skužile da nas nema… Ali dobro, na većini slika svi imaju iste face, jedva da se kome mijenjaju… X)…. Eh, ada jedna stvar koja me jako razljutila i ne samo mene nego i moju sestru… Zašto se netko druži s nekim, ako ga uopće ne prihvaća??… Jel to samo jedna mana koja osoba ima, da tu osobu nazove samo kada nema s nikim drugim razgovarat???… Jel se to zove izdajništvo???. Kako uopće ljudi shvaćaju izdaju????… Neki kada se izdaju njihove tajne, a neki pak na svoju izmišljeni način samo kako bi našli neki bezvezni razlog da se ne druže s njim… Neke stvari stvarno imaju granicu, a neke nemaju… Kako možeš poslije osobu pogledati u oči, družit se s njim, a kasnije ga nazvati izdajicom… Možda, ali naravno samo možda, ovaj post zna o kome govori… Neki ne znaju, neki znaju… Neki kažu da je previše priča o tome, ali čujte mora se nekako to raspravit… Meni govore da ja ne mogu prijeći preko nekih stvari… Samo da znate, ja sam prešla preko njih, samo ne želim vjerovati da te stvari koje su se dogodile, da te stvari koje je neka osoba izrekla su stvarne… Ja bi radije živjela u svijetu gdje je bilo sve u redu… Ne bi željela da ta osoba može ama baš sve pokvariti sva mišljenja i sjećanja koja sam imala za nju… Ja ne pamtim samo sadašnjost, ja pamtim i lijepe trenutke iz prošlosti… I to malo kaj imam mi se pokvari.. Zato šutim, zato izbjegavam, zato trpim… Ali sada više ne mogu… Ne mogu zamisliti da netko s kim sam ono planirala budućnost, me sada zove izdajicom… Traži pomoć samo kada zna da ga nitko drugi neće prihvatiti… Ne to je malo previše… Aj samo malo respekta kaj se dogodilo i kaj će se dogoditi… A ne samo misliti ama baš na sebe... Možda nismo savršene, možda nismo kako bi drugima pasali i njima se podređivali… Ali smo mi.. Mi nju poštujemo onakvu kako je… Ima mane, ima neke hirove, ima ispade, ali se zna kakva je i ne očekujem od nje promjenu.. To je ipak malo previše… Zašto od drugih očekuješ promjenu… Znaš da je nemoguće… Odlaziš k lažnim prijateljima, tj. tvojim navodnim prijateljima, samo kako te ne bi pamtili prema prošlosti… Stvaraš si novi identitet… I kakve to ima veze… Većina ljudi to i radi, ali samo u potrazi sa svojim novim i boljim životom… Zovi me kako hoćeš, ali izdajica nisam… Ja nisam ama baš ništa izdala… Sve tajne su još uvijek u mojoj glavi i više ničijoj… Ti izdajicu definiraj kako hoćeš, ali nemoj lagat… Sada sam napisala kaj sam htjela… Mogla sam joj to reći i u facu, ali neću jer jednostavno znam da me neće slušati… Sada… Jeste li znali da Serj Tankian ima svoj vlastiti album… Mi imamo negdje 3 pjesme s tog albuma i još neke singlice… Preporučamo Empty Walls i Saving Us… Ali sada ćemo staviti samo pjesmu Saving Us, jer nam je bolji spot… Hehe… Stvarno nam dođe da razmislimo o tome…
Hehe, jedva čekam koncert… Nadam se da ću nabavit neke dobre fotke… Skoro sam drpila plakat u shopu, ali jednostavno su me ljudi gledali… X)… Možda negdje na cesti… Još će se vidjet… Btw. uskoro će godina dana našeg bloga, a do sada smo objavile već 66 posteva… Jako odlična brojka.. X)…
Special dodatak (stvarno i istinito):
Post je objavljen 17.10.2007. u 21:15 sati.