Marketing
IN MEMORIAM
1981.-2007.
Srijeda, 17. listopada 2007., tužan dan za sve u Hrvatskoj i šire... U tragičnoj, zapravo, stravičnoj, automobilskoj nesreći poginuo je Toše Proeski, makedonski pjevač, koji je u kratko vrijeme stekao uspješnu karijeru u zemljama Balkanskog poluotoka, a osobito u rodnoj Makedoniji i Hrvatskoj. Imao je brdo obožavatelja, a najviše obožavateljica. Zbog glasa, pjesama, a i izgleda. Svi su ga voljeli i stvarno je imao zakon pjesme. Svi su plakali za njim, pjevajući njegove pjesme. I ja sam osobno jako tužna jer naš Toše više nije na ovom svijetu i više neće biti nijedne nove pjesme, novog albuma... A nedavno je imao intervju u Ok!-u da će uvijek pisati i pjevati balade... Čini mi se da su mu one sa albuma -Igra Bez Granica bile zadnje koje je otpjevao i kojih ćemo se sjećati dugo, dugo... Osvojio je i nagradu Hrvatskog Radijskog Festivala za pjesmu Veži me za sebe koja je osvojila srca obožavateljica širom Hrvatske, i mene samu, a posebno moju naj frendicu Nely... Moja osobno, njegova najdraža pjesma je Jedina koju obožavam, a sada na nju samo plačem... 
Da je poginuo, doznala sam u neobičnim okolnostima, oko 8:45h ujutro, odnosno 2h i 15min nakon pogibije, na 2.satu u školi, zemljopisu, kad nam je nastavnica rekla da je poginuo Toše Proeski... Ja isprva nisam vjerovala, a ona da je pročitala na net.hr da je poginuo jer je vozač zaspao... A najveća ironija je to što je vozač vozio, zbog umora i brze vožnje udario je u prikolicu nekog stotog automobila i udario u zaštitnu ogradu. Njemu nije ništa, menadžerici koja je također bila s njima nije ništa, a Toše, koji je spavao na 1. sjedalu je poginuo u srebrnom VW Touaregu... Nemogu opisati kako mi je žao i koliko sam suza prolila zbog njega i koliko ću ih još proliti, neznam... Tkogod osjeća isto što i ja, izražavam sućut jer vam treba kao i meni... Evo riječi pjesme Jedina, s kojom ću se uvijek prisječati dubokih crnih očiju, velikog, iskrenog osmijeha i crne kose koje više nema...
Jedina
Magla na mom prozoru,
miriše na nevolju,
noćas sam ti tako sam...
Kiša pere ulice,
gdje si moja ludice?
Još bi nešto da ti dam...
I neka noćas grmi
I nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas...
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima,
tražim tebe, tražim nas...
Jedina,
Šta si mi uradila,
Srce mi je pustinja,
Ljubav je presušila...
Jedina,
Što me nisi pustila,
Kad me nisi ljubila,
Jedina...
I neka noćas grmi,
I nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas...
Priznajem pred svima,
Lutam vjekovima,
tražim tebe, tražim nas...
Jedina,
šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina,
što me nisi pustila,
kad me nisi ljubila,
jedina...
Jedina,
šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila....
Jedina šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila...
Jedina što me nisi pustila,
kad me nisi ljubila,
Jedina...
JEDINA....
Ljudi to bi bilo sve, kad budem imala više vremena, urediti ću ja to još ljepše, ali sad idem, ujutro mi je škola i kasno je, bar za mene jer mi se spava... sad idem slušati Jedinu i ponovno plakati jer jednostavno još ne vjerujem i još ne shvaćam i neću i nemogu prihvatiti da njega više nema i da je mrtav. Jednostavno nemogu... Tako se osjećam teško na srcu i duši, osjećam da ću dušu isplakati koliko mi je žao i svaki put kad plačem mislim da više neću pa se opet sjetim toga da ga nema i opet briznem u plač... Čujemo se ljudi, tugujte i vi sa mnom da se ne osječam sama, ali imam ja prijateljice sa kojima ću plakati pa... Nadam se da će uskoro biti bolje.
Toše, ja ti govorim-
I jedino što ću reći je:
by: Ziza
Post je objavljen 17.10.2007. u 21:09 sati.