Marketing
Pusti me... da šećem tvojim mislima...
Pusti me... da šećem tvojim mislima...
Sjećam se ljubavi, kako bilo je tamo bez tebe. Tako dugo planirani put na koji otišli smo oboje,
razdvojeni. Ti na jednom kraju, a ja na drugom no ipak osjećala sam te kao da si kraj mene.
I ono prvo mutno jutro, kad nebesa bila su pred kišu, sjedila sam na kamenu okružena ljudima,
pogledom sam tražila neke plave oči. Pognula sam glavu misleći kako je moja tuga dobila
bitku nad nadom, kako nema više spasa. Sjećam se ljubavi, koraka tvojih u gomili koje sam tražila,
ugledala u daljini prekrasan grad kroz koji se slijevalo more hodočasnika, šaputala svojoj tuzi,
molila je da nestane, da me se okani.
Pusti me... da šećem tvojim mislima...
Sjećam se ljubavi noći pod zvijezdama, ti na jednom kraju, a ja na drugom, okružena ljudima
a ipak nekako sama. Pogled mi je letio k tebi, tvome obrisu u onoj gomili, u onoj buci i slavlju.
Pitala sam se želiš li me, misliš li na mene u svemu tome, sjetiš li se mojih poljubaca.
Sjećam se ljubavi, tvojih plavih očiju kako su me promatrale dok sam se smješkala čekajući
da kamera zauvijek zabilježi taj kratak trenutak u kojem sam bila sretna bez tebe.
Vidjela sam koliko me silno trebaš i kako ti je bez mene, na onoj vrućini, u onoj gomili,
na onoj dolini.
Pusti me... da šećem tvojim mislima...
Sjećam se ljubavi kada sam se slomila, kada ljubav savladala je ponos, kada stajao si
mirno znajući da ću ti doći. Znao si, znao si ljubavi da ću te poljubiti zatražiš li me, da neću odoljeti,
da ću popustiti. Taj tvoj osmijeh, ta sreća ljubavi meni je najveća nagrada, meni je najbolji dar,
a onu narukvicu čuvam kao simbol toga ljubavi, simbol toga dana kada slomila se moja obrana,
a ja ne žalim.
I dok god me puštaš da šećem tvojim mislima, bez obzira na moje riječi, bez obzira na naše svađe,
znaj ljubavi da ću ti doći. Samo pusti me... da šećem tvojim mislima...
Post je objavljen 17.10.2007. u 19:38 sati.