Hej ho piplsi moji .....znan, nije me bilo dugo, al jbg...uvik u pokretu, iman posla i tako....da nedužin...život je ok, sve teće dobro, živi se....hehe....skul je isto fine....iman neke ocjenice.... dobre su, ja san zadovoljna.... ajme sutra moran odgovarta fakin matematiku, nisan bila u skul kad su pisali prov, pa onda ....ajmeeeee ...al dobro, pitat će me povijest, al ja ću se opravdat i tako....al dosta o mom nezanimljivon životu. Kako ste mi vi?
Neznan šta da van pišen više, pa ću van objavit jedan moj sastavich koji san napisala ovo lito.
P.S.Nije za obične smrtnike, hehe =)
TAJNE ŽELJEZNIH VRATA
Tajne što ih skrivaju željezna vrata široke su i prostrane. Visoke i nedohvative.
Riječi koje tvore te tajne duboke su i tajanstvene.
Tajanstvenost koja proizlazi iz zlatnih okova, svilene mreže, isprepliće se sa istinom poput igle koja vodi konac.
Glatka površina mora obasjana blistavom mjesećinom upotpunjuje ovaj surov i već odviše otužan svijet. More upija tamu.
Iza drvoreda stabala izviru željezna vrata. Vrata srca. Naše duše. Ne dopuštamo nikome da nam se približi.
Miris svježe krvi dopire nam iz daljine. Blijedo lice djevojke, sada leži u jarku. Jaganjci su utihnuli.
Tišina. Potpuna tišina.
Idemo ravno, ne osvrčući se. No čujemo korake. Nije li to samo naša bolesna mašta, podsvijest ili nešto pak treće?
Tijelo je brže od razuma. Tajanstvena tišina ne dopušta nam da razmišljamo. Hladnoća nas izjeda. Tama nas upija.
Naše, već odavno izgubljene misli, tonu u provaliju.
Put do tajne postaje sve manji. Tko ste vi da sudite?
Aj houp ju lajk it. No inspirejšn više. Čujemo se. Pussa... =)
Post je objavljen 17.10.2007. u 19:14 sati.