Marketing
Moji mali dlakavci
Jesam li vam ikada rekla koliko volim životinje, a naročito zecove?
Nisam?!
Pa sram me bilo...
Doma ih imam tri, mama Muca ( koja se najprije zvala Mucko, ali je preimenovana kada sam shvatila da imam curicu 
) i njene dvije bebe imenima Izi i Ely. Kada ih netko vidi zajedno, nikada ih ne bi povezao kao obitelj, jer je Muca siva, sa bijelom njuškicom i šapicom, dok su bebe obje bijele ( to su nasljedile od tate ). Ta moja mala čudovišta izvor su smijeha i veselja, jer samo promatrajući ih kako skaču, jure po sobi i međusobno si daju puse, ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim. Dok su bebe još bile male ( nemojte se čuditi što ih još uvijek zovem bebama, a već su ko mama velike, ali one će za mene uvijek biti bebe 
),vodila sam ih u košarici po gradu i to za vrijeme Uskrsa. Možete li uopće zamisliti koje su one bile atrakcija?
Nije bilo osobe koja se ne bi okrenula i osmjehnula. Da, da... Takav učinak one uvijek imaju na mene. Stalno iznova im se divim i veselim. Ely se više da maziti i davati puse, dok Izi uglavnom stoji sa stane i klima glavom lijevo desno, kao da je pijana. Jedno su se vrijeme malo tukle i morala sam ih odvojiti pa je svaka bila u svom kavezu, ali sada se opet vole i tako su slatke kad obje navale na zrnje koje im usipam u zdjelicu. Često ih uslikam fotićem da sada imam već poveću zbirku njihovih slikica.
Ali ne smijem zaboraviti Mucu, koja je bila moja prva zečica, i koja mi je posebno draga. On nje sam zadobila stotine manjih i večih ozljeda, jer kada se njoj ne druži bolje se ne naći na njenom putu. Opaka je tada! No svejedno volim to maloslatko sivo čudovište. Ona je više kao pesek. Redovito me grebe šapicama dok večeram ne bih li joj proslijedila komadić kruha ili nešto slatko, kada se želi mziti skoči mi na krevet i kopa po posteljini dok ne obratim zažnju na nju. Divna je, i svakog koga prihvati mora je voljeti, jer imam tako posebnu svojevoljnu osobnost.
Baš sam vas ugnjavila. Zato sam se potrudila, a trebalo mi je dosta vremena da to složim, i napravila malu pričicu. Tu ima i slikica njihovog tate Mrvca, i mog psa Nere ( koji oboje žive sa sestrom i mojim rodietljima) te zečića Čupka moje drage prijateljice. Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete se bar malo nasmijati.
P.S. Stavila bih i muziku u pozadinu ali ne znam još kako!
Pusa svima 
Priča malenog Čupka!!
Post je objavljen 17.10.2007. u 18:55 sati.