hm ...
buduci da danas radim do 7... i da sam vec po malo na rubu zivcanog
morat cu malo... popravit raspolozenje sebi .. a probat cu i vama... i to .. jednom malom pricicom ... pa dakle....
ovako....
Pogledavajući očajno na sat i već gotovo siguran da njegov zaposlenik sigurno neće stići na vrijeme završiti izvještaj koji bi trebali prezentirati na sastanku, šef se odluči nazvati ga doma...
- Bok! – odgovori šaptajući jedan dječji glasić.
- Bok. Jel’ ti tata doma?
- Da... – odgovara šaptajući.
- Mogu li s njime razgovarati?
- Ne – odgovori klinac vrlo tihim glasom.
Već pomalo ljut, šef pokuša razgovarati s nekom drugom odraslom osobom:
- A jel’ ti tamo mama?
- da...
- Može li ona razgovarati sa mnom?
- Ne. I ona je zauzeta.
- Jel’ još netko tamo?
- Da... - šapče.
- Tko?
- Jedan policajac
Pomalo začuđen šef nastavi govoreći:
- I što radi tamo taj policajac?
- Razgovara s tatom, a mama je s jednim vatrogascem. Odgovori još uvijek šaptajući.
Osjetivši veliku zbunjenost s druge strane telefonske žice, šef ga upita sav preplašen:
- Odakle dolazi sva ta buka?
- Helikopter...
- Helikopter?
- da, on je dio ekipe za potragu.
- Ma što se to tamo dešava?
A glasić će šaptajući i kroz smijeh:
"- Traže me...!" .

hehe.... :) :)
so much for today... jedna cmoka sa istoka..
Post je objavljen 17.10.2007. u 18:34 sati.