Marketing
Večan, svečan, u boji krvi
Nemanja – javor, mirisa peluda i proljeća
U vidnom mi, radnom polju, rastu dva javora.
Mlada su to stabla, par godina stara.
Žive kao dva prijatelja, ne miješajući prečesto sjene.
Jutros sam izašla poslom u neposrednu im blizinu i primijetila da je jedan odjenuo crveno lišće, dok je drugi još uvijek zelen.
Mogla bih se zakleti da je ovaj prvi još jučer također bio potpuno zelen.
Uklizio je u svoju najveću metamorfozu (u ovom slučaju jesen) elegantno, bez najave. I bez prevelikih drama oko svoje grandiozne nepogrješivosti.
Crven poput kapi krvi koja je kanula iz prsta Snjeguljičine majke kad se ubola vezući.
Nazvat ću ga Nemanja.
Kao dopuna iznimnoj vrijednosti javora, dozvolite mi da citiram nepoznatog Wikipedijanera, kao ukrasa, javori su izvor drvene građe, a najviše šećera i sirupa, posebno šećerni javor.
Javori su također važan izvor peluda i nektara za pčele u ranom proljeću.
Smije li se ikako oskvrnuti ovu divnu alegoriju?
Završit ću ovo razmišljanje, kao i uvijek, briljantnim stihovima:
Večan, svečan, u boji krvi
Nemanja – javor, mirisa peluda i proljeća
Izvor slatkih grijeha i drvene građe
Jedini, prvi.
Luce 17.10.2007. 10:36
Post je objavljen 17.10.2007. u 18:03 sati.