Marketing
NEK' TI VJEČNO SUNCE SJA
Ne znam što bih napisala, ali imam potrebu.....
Tuga, nevjerica, šok.....
To je sve što osjećam ova dva dana....
Kada sam jučer čula da je Toše Proeski poginuo, prvo što sam pomislila je da je to neka okrutna šala i nadala se da ništa nije istina, ali na našu veliku žalost, tako je.....
Na spomen njegova imena, pjesme ili kada vidim njegovu sliku u meni kao da se sve slomi!! Napustio nas je prije svega jedan veliki čovjek. Iako ga nisam osobno poznavala iz aviona se vidjelo koliko je dobar i da ne zna za zlo.
Sa samo 26 godina dao nam je više nego ostali za 100 godina. Tako mlad, a tako human, tako popularan, a tako skroman. Jednom riječju on je nezamjenjiv!!!
Uvijek govorimo da Bog ima svoje razloge za učinjene stvari, ali ja jednostavno ne mogu shvatiti koji je razlog bio ovome, i stalno se pitam: „Zašto... Zašto????“. Ali to je pitanje na koje nikada neću saznati odgovor do onog dana kad i sama ne budem tamo negdje gore... Jedini razlog koji bih mogla prihvatiti zašto nam je Bog uzeo takvog anđela prekrasna glasa je da mu je zaista trebao savršeni anđeo u raju, ali opet ni to mi nije dovoljan razlog....jednostavno nema razloga kojeg bi mi mogli shvatiti u ovozemaljskom životu... Toše, zaista si bio anđeo na zemlji u pravom smislu riječi, otišao si puno prerano, a nama je samo ostala utjeha u tvom prekrasnom glasu i lijepim pjesmama, no je li to dovoljno??? Toše, ti češ zauvijek biti naš anđeo, koji će nas čuvati u svakom trenutku našeg života...
Neka ti je laka zemlja, počivao u miru!!!
PJESMA POSVEČENA TOŠI PROESKOM:
Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima
Tony Cetinski
Post je objavljen 17.10.2007. u 17:08 sati.