Marketing
Jerguzovac u Mađarskoj
Mađarska granica. Inače vrlo malo prometna, ali ovaj put je začudo bilo puno prometa. Možda zato što je kod nas tada bio praznik pa su ljudi iskoristili priliku.
Eto, u ovom postu opisat ću jedno malo putovanjce u južnu Mađarsku prije koji tjedan-dva kad mi je došlo da malo budemo poligloti i vidimo i čujemo naše sjeverne komšije. Što reči, vremena su se jako promjenila, nema više onih kolona na graničnim prijelazima kad su stotine hrvata išli u najbolju kupnju pa švercali preko granice mesne proizvode, lošu coca-colu, alkoholne proizvode, jeftinu elektroniku iz tranzicijskih zemalja, djelove za traktor i još kojekakvo mnoštvo gluposti koje danas možemo naći i u našem gradu. Upravo je to razlog što su granični prijelazi na sjeveru često pusti kao scene iz Mad Maxa(onaj film apokaliptični sa Melom Gibsonom gdje nosi kul odjeću), a većina današnjih odlazaka kod Mađara je vezana uz turizam. Tak smo i mi ošli u jedan lijepi obilazak Pečuha i Harkanja koji su inače najčešće odredište turista s juga.
Klasična gradnja u Mađarskom selu.
Pečuh ili ti po internacijonalni Pecs(i još ona crtica na e) je peti po veličini grad Mađarske sa nešto više od 150 tisuća stanovnika. Vrlo lijep grad sa mnoštvom povijesnih i kulturnih ostavština minulih vremena.
U Pečuhu.
Prije samog ulaska u grad skrenili smo u Interšpar koji je nekad bio Meka za Hrvate plitkog đepa, ali i one ostale. Taj dan nisam na ogromnom parkiralištu vidio nijednu hrvatsku registraciju što vam već dovoljno govori da su prošla ona vremena kad su Hrvati svaki vikend dolazili ovamo u kupnju. U trgovini cijene iste kao i u Hrvatskoj, iznimka su možda jedino vina i pokoja vrsta piva koje ovdje odudaraju niskom cijenom, ali inače sve je kao i kod nas.Pečuh ovaj put nisam previše obilazio jer sam bio tamo već par puta u intenzivnijim razgledavanjima pa sam se posvetio jednostavnoj ruti koja ide do stare jezgre i natrag.
Na slici vidite lijepu gradnju u centru Pečuha.
Na ovoj slici vidite jedan lijepi izlog u centru. Zapazite da možete kupiti figuricu Lenjina(malo lijevo od mene, čovjek nosi kapicu).
Vrlo lijep i sigurno vrlo skup hotel.
Fensi šmensi skulptura.
Jedna starija zgrada. Slobodni zidari su se potpisali na pročelju.
Mnoštvo lijepih zgrada i spomenika te ljubazni stanovnici koji se ne obaziru ako opsujete na ulici jer ste stali u žvaku. Istaknuo bih možda još da je u samom gradu promet gadna stvar jer parkirališta ima malo, a kad se hoćete sparkirati ostatak prometa vas guzi. Na parkiralištu ćete uz sreću možda nabasati i na ljubaznog mladića čudnog podrijetla(vrlo iskrivljena verzija bosansko-hrvatskog jezika i pomalo romskog izgleda) koji će vam za deset kuna pomoći da se uparkirate i "čuvati" vam auto. Što se tiče parkiranja pomoć je tu, ali čuvanje je možda malo zastranilo. Sve u svemu ako želite samo na brzinu pogledati grad, a niste prije toga bili tamo, preporučam vam čelične živce i vozačko iskustvo.
Harkanj.
Po povratku skrećemo u Harkanj iliti Harkany. Pitomo i lijepo malo mjestašce gdje su se naši ljudi išli, a i još uvijek idu, kupati na Harkanjskim bazenima.
Ovdje još uvijek možete vidjeti i negdašnje najraširenije prijevozno sredstvo Mađarske:trabanta. Ovih plastičnih dvotaktnih drloga još uvijek ima po Mađarskim gradićima i selima. Ja sam naime strastveni ljubitelj ovog DDR-ovskog auta te sam najrađe poželio prošvercati jedan preko granice, ali europska unija je danas oštra po tom pitanju. A uz to odgovorilo me i to što još nemam vozački ispit, a prljavi trabant sigurno više nebi ni prošao eko-test.
Trabant. Jedan predivan primjerak u Harkanju.
Nadalje što je vrlo zanimljivo pogledati u Harkanju je definitivno harkanjska pijaca. Svakim radnim danom, od 0 do 24 tamo možete čuti hrvatske tj. bosanske doseljenike kako prodaju raznu robu, najčešće odjevne predmete pravljene na dalekom istoku. No, svašta se tu nađe:od noževa, potrganih kalkulatora, brda sintetike, zimnice, a možete i pojesti pravu mađarsku domaću kobasicu.
Ovdje možete naći sve i svašta. S ovolko noževa naša vojska bi bila nepobjediva. Barem u noškanju.
Naime, to je i bio jedan od razloga zašto sam došao na pijacu jer kad jednom probate ovu kobasicu morat ćete opet. Odista najiskrenije preporučam.
Obrok neizgleda veliko, ali pošto je jeftin i uzmete ga dvaput nećete više moći pojesti ništa cijeli dan
Pije se češki velikopopovički kozel:made in Hungary. Smiješno, al istinito, Mađari imaju licencu za pravljenje.
Kad ste gladni možete glupo izgledati.
Obrok je bio odličan.
Pijac gledan iz smjera odakle možete sjest i jest. Restoran sa pola zvijezdice. Vrlo lijepo.
I tako još koji krug po pijacu te se kreće lagano put granice. Što još reći...mađarske ceste, loše, ali zbog ravnog terena i načina gradnje vrlo brze. Tako brze da sam se za čas našao na granici. Na granici naši nepitaju mnogo jer vjeruju da Mađari sve dobro pročešljaju, al kladim se da nebi skužili ni da sam ponio šteku cigara pod majicom kakve nose današnji ljubitelji turbofolka. Potom Donji Miholjac i dalje kući:Našice i Jerguzovac!
Mnoštvo od ovih viđenih krasota nastojat ćemo iskoristiti i u našem gospodarskom i turističkom planu. Do čitanja i idući put.
Post je objavljen 17.10.2007. u 14:25 sati.