Tko je uopće Toše Proeski...
Do jučer, bio bih rekao, nekakav boyband-poletarac iz Makedonije, sladunjavi epizodni dečkić s par pjesmuljaka.
I onda se desi nekakav udes, poput svih onih svakodnevnih; jedan poginuo, dvoje teško ozlijeđenih...
I vijest - poginuo Toše Proeski.
U jednom danu htio-nehtio prolazim kreš kurs o nasmijanom momčiću, njegovim intervjuima, famoznim interpretacijama sevdalinki i starih makedonskih pjesama, o klincu divne ljudskosti i optimizma.
Toše od meni marginalnog imena postaje pojam.
A pojam je mrtav, pa ti vidi.
Sad se hvatam u razmišljanju... Isto mi je bilo za Tomislava Ivčića, za susjeda Dinu Simića, za Colina Mc Raea...
Nekako ispada da spoznajemo pojedince u masi tek kad se stvori ona kratka, nijema praznina u kojoj odjekne gubitak.
Onda žalimo, spoznajemo, suosjećamo, pitamo se, pa dobro, kako to da nismo bili na koncertu Ivčića nikad, zašto nismo pratili WRC utrke i Colinove vratolomije; kako to, da smo usputnu pjesmu nekog Proeskog pripisali nekom Cetinskom...
Pokušavam si opet, kao i sto puta ranije, uklesati u svijest da živimo u krhkom, prolaznom druženju kroz trenutke sa živima, da svaka kava može biti posljednja i da baš zato trebamo svijetom hodati otvorena srca, otvorena uma.
I dok i danas negdje nečije dijete gine na cesti, netko umire u bolnici, dok se ja dogovaram za kave i honorare i škiljim ka suncu vani... - hvala na podsjećanju, Toše... Sad i meni fališ.
Post je objavljen 17.10.2007. u 13:43 sati.