cekao sam vec dugo da se pojavi neki putokaz na putu
ali nista, znao sam da je tu negdje i kroz zezanciju sam pricao kako smo to vc odavno profulali..
vidio sam neki parking i stao sam trazio sam mapu..
i onda vidio policiju 10 auta nize.. ustao sam iz auta i kernuo prem anjima
"dobar dan " nasmijao sam se "malo sam se izgubio , gdje se ovdje skrece za ------ "
"epa nste se bas izgubili evo viditie tamo kod one benzinske i" pokazaoje iza mene
" .. samo skrenite lijevo i ravno"
"hvala najljepsa " i vratio se prema autu...
ona je izasla da protegne noge i naslonjena na auto me cekala...
moj pogled se alpinisticki penjao uz duuuge traperice
znal aje vrlo dobro sto mi rade te traperice i to je spretno iskoristavala...
"i jesmo li fulali? " nasmijalča se
"ma samo 300 metara " nasmijah se i poljubih je (ovoje dovoljno aorista za neko vrijeme ;) )
usli smo u auto i krenuli nazad...
njezina ruka je sad pocivala na svojim koljenima
" a da popijemo kavu?"
" moze cim nadjemo krcmu..."
vozio sam polako, nepoznatom cestom izgubljen u novim krajolicima koa u njezinim ocima..
pogledala me...
"evo krcme... " rekla ej..
sparkirao sam se...
otkopcao pojas..
"hej stani malo " nasmijesila se...
sto je ? okrenuo sam se prema njoj...
samo da te poljubim...
i njezine usne su opet ostavile meki trag na mojim...
prepustio sam se ...
uzivao sam u njezinoj koži...
"a kava?" strecnuo sam je..
"sad moze samo gorka.... " nasmijala se i krenula iz auta...
"hej"
"sto je? " sad se ona okrenula...
"samo da te poljubim... "
sljedeci nastavak je ispijanje kave u hotelu.... ;)
Post je objavljen 17.10.2007. u 08:08 sati.