kuda si posla sa tim tamnim ocima
i cije ime ti na usni pociva
kazi mi ko ti guzva postelju
i ko ima kljuceve od tvojih tajnih odaja
daj da te pratim gde god da si krenula
sretan je onaj skim si noci delila
daj da te pratim i da budem sena
da ne budes usamljena
kad po vodi budes hodala
hajde
plavi moj safiru hajde
ceznjo i nemiru
hajde
dodji i ostani tu
Nažalost, nisam sama mogla birati ime. Da jesam sigurno ne bih odabrala ime od tri slova koje na Španjolskom znači - PDV( ili Impuesto al Valor Agregado)! (da, da, u Španjolskoj sam bila glavne meta šala i pošalica na svoj račun)
Iako je moje ime toliko obično i često, nikada nitko nije napisao pjesmu s tim imenom. Postoji pjesma koja se zove 'Jaroslava'... A koliko vi Jaroslava poznajete?
Prije mi je bilo žao što se ne zovem Marina jer postoji više 'Marina' pjesama, ali kad malo bolje razmislim, barem me nitko ne opisuje kao suviše običnu ili uspoređuje moju boju očiju sa venama (što mene odmah asocira na kardiovaskularne bolesti).
Maria mi se već više sviđa, odnosno 'Maria' pjesme mi se više sviđaju. Ima jedna čak i na japanskom. Ali opet, ima i bezbroj nemogućih crkvenih pjesama s tim imenom... Dakle, ipak ne.
I tako sam ja u isčekivanju nekog nadobudnog tko će napisati 'Iva' pjesmu neprestano tražila neku pjesmu koja bi pripadala meni, ali ne zbog imena nego zbog bilo čega drugog.
Još tamo negdje u osnovnoj školi moja pjesma je bila 'Poštar lakog sna' od Pipsa. Ta mi je pjesma svojevremeno bila najljepša na svijetu.
Kasnije sam shvatila da ta pjesma nema baš nikakve veze samnom jer ja nikako ne bih mogla biti poštar lakog sna.
Kasnije sam si prisvojila pjesmu 'Sad eyes' od Brucea Springsteena iz praktičnih razloga; gotovo od kad sam se rodila sam imala pogled potencijalnog samoubojice.
A onda sam shvatila da je moja pjesma zapravo 'Plavi safir' od Bajage.
Kada sam je prvi put čula nisam mogla slušati više od par sekundi jer je zvučala previše kao narodnjak, a ja sam svojevremeno prezirala narodnjake. Ne želim reći da ih sada slušam ili da su mi imalo draži, ali postala sam malo tolerantnija, tako da sada prvo poslušam pjesmu pa tek onda kažem da je grozna.
S vremenom mi je pjesma postajala sve bolja i bolja. A i počela sam plesati trbušni ples za što se 'Plavi safir' pokazala kao idealna pjesma.
Zapravo, uopće ne znam zašto mi je ta pjesma dobra. Nemam pojma zašto bi ikome ta pjesma bila dobra.
Isto kao što baš nikako ne mogu objasniti zašto mi 'Rječke p...e' (želim zadržati jezičnu nevinost na blogu) jedna od najdražih pjesama...
Riječi 'Plavog safira' su priglupe i nepovezane. Ali, na žalost, sviđa mi se. A uostalom, ja imam tamne oči, pa sam odmah našla razlog da prisvojim pjesmu. I sada je moja...
Post je objavljen 16.10.2007. u 19:13 sati.