ljubav je sama po sebi vrlo komplicirana pojava..to je zapravo samo kratkotrajan osjecaj..osjecash..to neshto..pa nazovimo to,povezanost s nekom osobom..volish ju,zelish ju..provodish vecinu vremena s njom..mislish kako ne mozes bez nje..a onda ti dosadi..i vise je nema..ili te napusti,ali u svakom slucaju..nje vise nema..izgubish ju..a onda..ima slucajeva da ju odmah zaboravish i nastavish dalje..al ipak..moze biti i onaj kompliciraniji nachin..kada josh uvijek trebash tu osobu..josh uvijek ju volish..i ne mozes bez nje..fali ti..onda se osjecas povrijedeno..usamljeno..osjecas se nepotpunom..kao da fali dio tebe..osjechash prazninu..i onda ti treba snage i vremena da se socijalizirash..da ta rana zacijeli..i da nastavish dalje..
ako uopche nastavish..mozda jednostavno nemash dovoljno snage..
..volim ga..zaista..volim ga..
da..to je to..LJUBAV..zbilja ga volim,
i mislim da i on mene voli..i uživam..
..nema onog osjechaja usamljenosti..povrjeđenosti..
..ali bojim se..
..jer samo chekam kada che me napustiti..
jer znam..al zaista znam..da ga nechu tako lako zaboraviti..
znam da chu patiti..ali on che kad-tad otichi..
..i morat cu pobjechi..jer nemam snage za kraj..
necu moci podnijeti..vidjeti kako mu druga dodiruje usne..
..kako mu druga brishe suze..i s njim se smije..
necu moci podnijeti...
Post je objavljen 16.10.2007. u 19:03 sati.