Čudan je osjećaj kad nakon 10 godina potrpaš svoj život u kutije i preseliš ga na drugo mjesto. Sve je naizgled isto jer si u istome gradu, okružen istim ljudima i radiš iste stvari, ali osjećaš cijelo vrijeme da nije sve baš onako "kako bi trebalo biti" (ovaj pojam koristim vrlo oprezno jer nikad se ne zna). Voziš se drugim tramvajem u kojemu su drugi ljudi, više ne poznaješ tetu u dućanu, a i stvari po stanu, primijetiš ponekad, drukčije su razmještene.
A opet, neki neobjašnjiv osjećaj prirodnosti me obuzima...možda to znači da je ipak sve onako kako bi trebalo biti.
Post je objavljen 16.10.2007. u 19:04 sati.