U meni Ti...
Ona klupa koja je trpila linije noža
u obliku naših imena uokvirene srcem nije
mi više dala da joj poklanjam svoje suze...
Boli me kapljica kiše na zelenom listu,
boli me zrno pijeska na plaži,
boli me ime u drvetu, boli me svaki pokret
koji načini kamen koji se kotrlja...
Iako si u meni...ti...
Ona je bila umjetnička duša...
Tada sam ju pitao: Kako ću
živjeti bez tebe???
- Ne moraš ti živjeti bez mene - rekla je -
samo me sakrij ispod kreveta,
samo me sakrij u sebe,
samo me sahrani u sebe,
progutaj moj pepeo
i zauvijek ćemo ostati jedno u drugom.
Na kraju, kada umreš, traži
da i tebe spale...
Tako ćemo ostati zajedno, sami
u nekoj rupi vječnosti, u nekoj
točki koja nema kraj, koja je samo
naš trenutak vremena...
Ja želim da ti progutaš moj pepeo.
Ja želim postati dio tebe, kao što si ti
postajao dio mene, kad si ulazio u mene...
ja sam tada bila najsretnija, jer si bio u meni.
Sada ti budi sretan što ću ja ostati u tebi
do kraja ovoga života.
Nije me napustila, niti je izišla van mene...
Ja sam Ona, i Ona je Ja...
Samo pustite svoje omiljene stihove povezane s vašom omiljenom melodijom, i pomislite na nas dvoje. Tada ćete se vi pretvoriti u nas, tada ćete vi postati mi. Tada ćemo mi oživjeti, a vi ćete osjetiti što to znači, što znači biti Jedno, biti uvijek zajedno, što znači vrijeme, a što znači vječnost spram svijeta, spram ljudi, spram vremena.
Sahranite vašu ljubav, ona vam ne treba. Trebate jedno drugom, da budete jedna osoba, koja isto misli, radi, i tada se osjećaji pretvaraju u bivstvo, u ono koje postoji, ono koje jest Jedno...tada ćete probuditi i nas, i mi ćemo ustati u vama, i postati vi. Postati. Postati. Postati. Postati. Postojim. Postoji. Postojimo...
Post je objavljen 16.10.2007. u 16:48 sati.