Marketing
Zajdi, zajdi, jasno sonce...
Knjiga žalosti otvorena je u Veleposlanstvu Republike Makedonije u Zvonimirovoj 6/1.
A ovo kao da je bilo prije sto godina...
20.09.2007.
E, sad zašto smo se Lorna i ja jučer našle u kafiću. Dobro, i Mikica i Nuica i Gali i Galina prijateljica, a Lucija nije mogla zbog bolnog zuba (mo'š mislit) i migrene (mo'š mislit opet) a Jana nije mogla zbilja a nije mogla ni Lea, obje opravdano, tako da sam na kraju imala dvije karte viška i bila mutava pa nisam prodala a cure neke lijepo vrištale pred Tvornicom "imal ko kartu za Tošu?".
Gdje sam ono počela... aha, da... bile smo na fensi šmensi (use-re-se-ja) promociji novog albuma Toše Proeskog, juhuhuhuhu, jeeeeee, wheeeee...
Aj sad zbilja... osim male Mikice, nijedna od nas nije bila neki fan Toše, mislim fan u smislu da bih si odrezala obraz i zalijepila ga u dnevnik (kao što je izjavila Mikica nakon Tošine puse), ali smo ga cijenile kao... hm... pojavu (jel to dovoljno aseksualno?) a neke od nas i kao više od pojave (!)... A sad ga volemo i slušat!
Ja ga tako volem od Hvara još (nađite si post ako vas baš zanima, na poslu sam i moram brzo pisati da ovo ne postane stara vijest) jer sam vidla kako je dobar, pažljiv, nježan, produhovljen, pa ono, ko žena u muškom tijelu, što da vam pričam... vidjela sam odmah da bi ga bilo lijepo imati kod kuće onako ko "plišanog medu" da se smješka i milo gleda dubokim smeđim okama... ok, zanijela sam se.
Ajmo sad red fotki:
Ovo su pozornice tj. pozornica, ali to ste i sami shvatili. Ruke mi se tresle jer smo skakale te plesale a pored mene su skakale Nuica, velika curica i moja beba te Mikica, najuzbuđenija od svih. Pitam je u jednom trenu ne smeta li joj razlika u godinama (Mikica ima 12 a Toše skoro 30) i Mikica veli: "Pa i ne baš!" i trep-trep ogromnim okicama. Hercih.
Ovo je lepota u živo. Morala sam ga smanjiti da vas ne zabljesne.
Onda su mi cure blogeljice otišle, fala Lorni da ih je sve razvezla diljem metropole, a ja ostala malo još te se družila s nazovi vipovcima a završila s Đurđom (radio Martin, počinjem slušati tamburice, to je novost i idem na neki koncert Šokadija u Zagrebu!) i Vesnom i Korom pjevajući čak za stolom Sandija, bložemesačuvaj, te Mišu, Rubač, mislila sam na tebe isto, a dno dna je bilo kad mi je Đurđa natrpala 2 piva, 2 litre soka i 3 konzerve neke Sinalco u torbu (ne Lorninu, naravno) a onda mi se po putu doma jedan sok raspao i smočio me ko da sam se upišala u količini od jedne litre a ja zakukala od muke jer sam se uplašila da će mi se fotić smočiti ili na primjer Tošina poruka mojoj mami, rođenoj Makedonki, ubavom devojčetu makedončetu, ali fala blogu, nije. Smočio se nofčanik i neki šećerići koje skupljam i neki Helf bomboni koje imam ako mi padne, hm, hm, šećer u krvi, i neki flomasteri koje volim, jedan rozi lak za nokte, pernica s dnevnim ulošcima (koji jako nabubre od soka, to nisam znala do sada) i Hello Kitty privjesak se skroz umuljao, Suputnica će biti zadovoljna jer kaže da su sve moje Hello Kitty droce. Pa i jesu, imaš pravo, sve su droce. Cmok.
Ej, dragi Toše, zlatnoto momče, doviđenja.
Post je objavljen 16.10.2007. u 16:08 sati.