"Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca,nevidljivi bedemi sazidani od rana.Tvrđava koja se ne predaje." stihovi su u kojima se pronalazim.Zapravo mogu se usporediti sa tvrđavom. Puno ljudi mi je reklo da sam hladna kao kamen,da ne želim drugima dopustiti da dopru do mene. I uvijek je pitanje zašto? zašto sam takva Čak i sama sebi ponekad postavljam to pitanje. Bojim se.... Bojim se da ću opet biti povrijeđena.Sigurno je to jedan od razloga. Kada se sjetim dana kada sam svima vjerovala,dopuštala da se približe mom srcu, a svi oni su me iznevjerili,razočarali,iskoristili. Ne mogu vjerovati kako sam bila glupa i naivna. Uvijek sam dala sve za druge,a zuzvrat dobila samo jedno veliko ništa. Sram,tuga,bol...samo to...Kad netko kaže dase dobro dobrim vraća,ne vjerujem mu. Zašto onda to u mom slučaju ne vrijedi? Imam toliko pitanj na koja ne znam odgovor. Bila sam tako tužna i jadna sve dok jednoga dana nisam sagradila nevidljivu ogradu oko sebe i odlučila da više nikome u potpunosti neću vjerovati,da ću uvijek sumnjati u nečiju iskrenost i dobrotu. Sigurno sam zato tako odbojna prema svima i žao mi je zbog toga,ali kako se kaže-tko se jednom opeče,puše i na hladno. Znam dasam na taj način otjerala i povrijedila puno ljudi kojima je zaista stalo do mene i krivo mi je zbog toga,ali ne mogu si pomoći. Jedna od tih osoba je i moj dečko. Ponekad imam osjećaj da ga iskorištavam,da mu ne pružam dovoljno ljubavi. on je jedna od najdivnijih osoba kojesam upoznala u 18 godina koliko boravim na ovom svijetu. To je čovjek koji bi dao život za mene. Voli me i to bezuvjetno. Najbolje od svega je to što me voli onakvu kakva jesam,on izvlači ono najbolje iz mene. jedini je on zavirio u moju dušu. svi dečki do sada su gledali samo moj fizički izglad,bila sam im dobra samo za zabavu i lude provode. Uvijek sam bila druga,nikad ona prva,voljena i ljubljena. Uvijek su gazili po mome malom jadnom srcu kojesam im dala s ljubavi i povjerenjem. Kada su me tako uništili,odlučola sam im vratiti istom mjerom te sam,nažalost,postala nešto najgore,postala sam kao oni. Sve dečke koji su se lijepo ponašali prema meni sam uništila,jer nikome više nisam mogla vjerovati. Zaista sam smatrala da su svi isti i da nema iznimaka dok nisam upoznala .....,svog dečka. Mogu s potpunim povjerenjem reći da je on iznimka,ali prava iznimka. Dobar,pošten,vjeran,pažljiv,romantičan i nadasve ono što je najvažnije-voli me najviše na svijetu i za njega ne postoji nitko osim mene. Rekla bih da se takvi više ne rađaju. Mogu biti zahvalna dragom Bogu što mi je poslao tog čovjeka jer je to zbilja dragocjen dar. ...Ali,da,kod mene uvijek postoji taj "ali"....iako znam da bi dao život za mene,u tom svom čudnovatom i neshvatljivom umu,te već previše puta slomljenom srcu još uvijek se bojim,još uvijek postoji tračak sumnje da će se to sve promijeniti. Mislim da bi me to shrvalo do kraja. Iskreno iako se užasno bojim,ne želim o tome previše razmišljati. Želim uživati u ovome što sada imam jer mogu,bez srama,reći da je ovo prvi put da se osjećam voljenom. Ja sam anđeo kojeg je Bog poslao na zemlju da usrećim ljude oko sebe. To mi moj dečko govori gotovo svaki dan i nadam seda neće prestati. Nisam više tvrđava,sama,pusta i hladna,a čovjek koji me voli je pomogao da to prestanem biti i ja sam mu užasno zahvalna na tome...
JA NE MOGU VJEROVAT KAKO SAM BILA GLUPA I OPET NASJELA NA JEDNU TE ISTU PRIČU. Ovo što ste upravo pročitali sam pisala u školi u školsku zadaćnicu,dok sam još uvijek bila s tim kretenom...To me najviše boli,što sam opet popušila jednu te istu priču,uvijek me netko sjebe....a ja glupača svaki put sama sebi kažem,nema više šanse da nekom vjeruješ i uvijek se sjebem jer kak nebi povjerovao u nekoga tko ti godinu i pol skida zvijezde s neba i drži kao kap vode na dlanu...Pogotovo kad vidim šte se sve događa oko mene,frendica je upravo prekinula s dečkom s kojim je prešla brda i doline,mislila sam da će zauvijek ostati zajedno,namjeravali su se i vjenčat,mislim ne sad,ali jednog dana su i to imali u planu,ma i onaku su sve prošli,svakakvih sranja,može se reći da kao da su i bili u braku...i to onda pukne i onda nek meni netko priča o nekoj jebenoj ljubavi i povjerenju u nekog,ma daj molim te,bljuje mi se od tih svih sranja....želim uživat i da me boli kurac za sve,ne želim voljet,sadjednostavno to i ne mogu i nemam pojima kad ću to opet moći...jadnog dana....ali sad ne,nikako,opet ću zaključat srce,zatomit osjećaje i jebe mi se za sve.... uživajte.... do čitanja....
Post je objavljen 16.10.2007. u 14:10 sati.