Rodila sam se sa 6mj i pol. Zbog toga sam morala biti u inkubatoru gdje su doktori zabrljali stvar i ja sam ostala slabovidna. Okulist mi je reko da sam imala srece jer u ovakvim slucajevima,ljudi obicno ostaju potpuno slijepi.
Meni je bilo (a malo jos uvijek i je) tesko prihvatiti to jer me ni u familji nisu u potpunosti prihvatili. A kad se rodis,odrastes i zivis s ljudima koji te ne tretiraju kao normalnog covjeka,niti se kao takvim ne osjecas....Najgore mi je bilo sa 18/19god kad su svi moji prijatelji polagali vozacki,kad su postali manje-vise samostalni,a ja to necu nikad moci. Puno sam toga rijesila sama sa sobom,ali neke stvari me jos cekaju,iako mislim da sam na dobrom putu!
Post je objavljen 04.11.2007. u 11:48 sati.