evo da i ja podijelim nešto a svoje strane. nisam također opp, ali živim sa sestrom koja je invalid. iako je tvrdoglava i uporna,pa izbjegava doktore, još se nije utvrdio njezin stupanj invaliditeta.
prilikom poroda, doktori su krivo prihvatili jednju njezinu nogicu i time automatksi izvadili glavicu kuka iz čašice. djetinjstvo do osnovne škole provela je po operacijama i rehabilitaciji, koje joj nisu nimalo pomogle nego su je učinile još većim invalididtetom. jedna noga joj je kraća od druge, ima problema sa viškom kilograma i svakodnevno već cijeli život se bori sa tim kilama. a uvjet za umjetni kuk operaciju je smanjivanje te kilaže, što je kod nje nemoguće. užasno ju noga boli svaki dan, i teško ju je gledati kako po stanu radi poslove koje ne bi smjela, ali eto,iako je prihvatila to svoje stanje, također ne želi pokazivati kako neke stvari ne može obavljati. ujedno je zamrzila doktore i užasno ih se boji i bolnice, zbog toga što joj je njezin doktor nešto osjetljivo rekao u fazi puberteta , a što nije smio. iako ona normalno odlazi van, na faks i čini sve ostalo što i mladi, posljedice boli i ne hodanja vide se dan poslje, kada cijeli dan leži u krevetu i nemože se pomaknuti i dignuti od silnih bolova što proživljava. eto toliko da se ipak vidi da i mi zdravi iako smo zdravi možda živimo s nekim tko je invaliditet.
Samo hrabro naprijed...
Post je objavljen 19.10.2007. u 11:42 sati.