Marketing
Gastarbajterski snovi novi
Sanjala sam kako pijem rakiju. Bila je prisutna flaša. Pa i čaša. Mislim da i moja ruka. Sa po kojom nogom. San se odmotao po vrlo jednostavnom principu, sa simplificiranom koncepcijom. Kao vinilna filmska vrpca prije nego pregori: popila sam čašu koju napunih flašom. Grlo gori, a ja trčim kao oparena, sa raširenim rukama kao da volim čitav svijet. Kao zmaj.
Kraj. Ništa više. Nije bilo ni prologa, ni razrađene (a bome ni razrijeđene) fabule, ni zaključka. Ni osnovne misli, ni teorema, ni raznoraznih koloristickih šema, ni šećernih krema, nii bedema.
Sad sam tek pravi gastarbajter. Dobro, nemam Audi, ni Mercedes, a bogami ni BMW. Ali zato platih funtu i devedesetosam za dvije pjesme Mate Miše Kovača.
Ja nemam više razloga da živim. Ukoliko ne proplače zora.
Post je objavljen 16.10.2007. u 12:03 sati.