Blog Action Day - Environment
Moto-"One Issue.One Day.Thousands of Voices."
P.S.bilo jučer,ali što se može...
Ja saznala za ovo,na brzinu pročitala i zdušno se pridružila. Ako jedna tema zaslužuje bar par redaka za koliko imam vremena,onda je to zaštita okoliša.
Neću ja sad puno filozofirat,rano jutro je i čeka me tona posla. Ali koliko mogu i znam.
RECIKLIRANJE
Ova djelatnost na mom otoku slabo funkcionira. Mislim da se kod nas to odnosi na spaljivanje otpada u svojoj njivi ili tako nešto,nemam njivu,pa ne znam.
No ima ljudi koji odvajaju ambalažu,koliko im to ponuđeni uvjeti dozvoljavaju. Priznajem,ja tone radim. Nisam sigurna da to kod nas ne završi sve na istoj hrpi,jer centra za otpad i reciklažu nema...
ČIŠĆENJE OKOLIŠA
E,ovo se radi i kod nas. U određenim vremenskim intervalima,pojedine grupe stavljaju oglase po otoku i na otočki radio,te organiziraju dobrovoljno čišćenje okoliša. Obrezuju se grmovi,kosi trava,odstranjuje opasno izraslo drveće,prorijeđuje,presađuje,zasađuje-njeguje se flora. Kupi se smeće s plaža,parkova,pa i sa morskog dna.Bojaju se klupice,popravljaju košare za smeće. Još kad bi ih bilo više...obično, kad ti zatreba koš za smeće, ni jednog na vidiku, i to usred grada, u parku, uz šetalište...
Ovdje moram spomenuti omiljeni sport lokalnih bildera! Ne znam ima li toga i u drugim mjestima diljem lijepe naše, ili je to samo naše,autohtorno...Naši bilderi dakle ovisnici su o bacanju klupica koje nisu pričvršćene za pod (neki se bogme i s onim drugim pozabave), košara za smeće, BETONSKIH (!!!!!) ograda i važeva za cvijeće itd---dakle bacanjem istih u more. Imam osjećaj da svršavaju na to. Tolikosu posvećeni toj aktivnosti!
ALTERNATIVNI PRIJEVOZ
Automobil je postao statusni simbol. Ni u dućan ne idemo (ja ne vozim-na moju tugu i žalost) pješke. Bicikle kupimo,ali nakon probne vožnje, i to da se pohvalimo cijenom i modelom-odlažemo moćnu makinu na nožni pogon i zaljubljeno se vraćamo udobnijem nam ljubimcu. Autobusi nam "điraju" otokom prazni,osim ako ne voze djecu u i iz škole. I ta ista djeca već frču nosićima,svjesna koliko je to uncool,voziti se u autobusu...Tovari su davno izumrli i postali neukusni i nešto ukusnije izrađeni suveniri.Podijeliti vožnju do posla ili slično s još dvoje,troje ljudi je tako neudobno i nepraktično...a mi smo Amerikau malom i osobna udobnost je iznad svega.
i još samo
PROJEKT DRUŽBA ADRIJA
Žele nam dovući prekooceanske tankere u Kvarner. I to želetoliko strašno jako,da se studije zaštite okoliša uvijek iznova pišu i proučavaju,jer,kako svaka daje negativnu ocjenu takovom projektu,nikako da su zadovoljni. Valjda čekaju da žabe polete i da se nekim čudom,zelena akcija jednog dana ne složi s njima, da je ovaj projekt u skladu sa prirodom i njoj bezopasan,i u intresu naše regije i države u cijelom...
Svim srcem i dušom primorskom,navijam da u tome ne uspiju,unatoč političkim i gospodarskim interesima. Nekih. jer turizam i ribolov su ipak primarne gospodarske grane u nas...
Toliko od mene,jutro prolazi,mama plače,proudila se i u sekundi sve drugo postaje nevažno. Moj svijet se na njen poziv stisne i skupi...i obzori mi se suze. Jer treba ju malo okrenuti u krevetu,promijeniti pelenu,dati piti...popričati s njom. Treba oprat robu (okolišu moj,treba mi čista roba) skuhat ručak (ajme meni) i tako dalje itd...
Na temu okoliša zavirite u blog (sori neznam stavit link! Ali evo adrese)
chocogirl/35b.blog.hr
Post je objavljen 16.10.2007. u 09:11 sati.