Kad malo bolje promislim, nisam ja baš tip deračice, revolucionara i nemam taj potreban nemar za zadiranje u ustrojstvo države ili geoplitičkog uređenja svijeta, tako da se javno predomišljam i ipak ostajem vjerna sebi.....i vama....
Ovo kratkotrajno sjedenje koje mi je dopušteno, iskoristit ću danas za proslavu trenutka......evo baš ovog kojeg nitko neće zabilježiti fotoaparatom, ali je čudesan....
Jeste li se ponekad zapitali kako bi bilo da imate nešto poput blica fotoaparata u pogledu i da tu i tamo kad osjetite potrebu samo škljocnete i znate da ćete se tom trenutku opet po sto puta moći vratiti?
To je moja želja.....netko bi htio letjeti...ja bi samo škljocala.....napravila bi spomenar duše, baš poput ovog verbalnog....
Ljudi moji, brojim sitno......očekujem svakim danom da moje dijete odluči ukrstiti pogled s mojim....zamišljam, fantaziram, strepim, radujem se...
Moje su molitve obojane nekim dosad neviđenim bojama, tako proste, tako jednostavne, iskrene.....
Ne mogu vjerovat da je Božić u dolasku, da je zima već dobro okupala prirodu svojom bjelinom,da ću uskoro nekom biću postati majkom....
Ovo je vrijeme čuda.....vrijeme vladavine anđela i vilenjaka......ali i moje vrijeme........škljoc!
Post je objavljen 16.10.2007. u 09:00 sati.