Svi nešto traže! Vraćanje duga umirovljenicima, denacionalizacija imovine, pa zatim nerijetko u sudnicama vidimo tužbe za duševne boli. Obično je riječ o poznatim osobama koje traže visoke odštete za duševne boli koje im je prouzročio možda samo jedan naslov ili fotografija u novinama.
Najljepše svoje godine proveo sam u ratu. Imate 21 godinu i u naponu ste snage i mladosti, ali se morate skrivati po podrumima, rovovima, trčati između dvije opće opasnosti doslovno po koricu kruha. Sanjaš vlastiti krevet i jastuk. Nešto što je normalno svakom čovjeku. Svaki odlazak u stan na trećem katu lutrija je preživljavanja. Nikad nisi znao hoće li te banalni odlazak na wc koštati života. Sam rat okončan je 1995. godine, iste one u kojoj je, između Bljeska i Oluje, rođen mali Goldić. U prvim danima njegova života nisam bio s njim, jer sam bio na bojištu. To boli, do danas.
O svojim prijateljima bez kojih sam ostao ne želim ni govoriti, jer mi još uvijek to nije doprlo do glave. Sve mislim kako će me nazvati pa da odemo na kavu, na basket, na tekmu, ali neće…
Tko će mi vratiti mladost? Ima li tu elemenata za tužbu za duševne boli?
Post je objavljen 16.10.2007. u 08:28 sati.