Neil MacDonald piše za Financial Times:
"Croatia is in a close contest with the Czech Republic for a non-
permanent seat on the UN Security Council - not the time to vent
narrow national frustrations.
Everywhere under the UN tribunal's jurisdiction, people see cases
against members of their own side as too frequent, and verdicts
against their enemies as too lenient.
Serbs, accounting for the majority of accused, have suffered a higher
rate of convictions and fewer acquittals. Croats feel the paradox of
submitting "war heroes" for trial after success on the battlefield.
For both, cooperation with the Hague tribunal is pragmatic, a
prerequisite for integration with the European Union more than a moral
imperative." (...)
Autor ne zaboravlja OPOMENUTI premijera Sanadera da nije vrijeme za uske nacionalne frustracije.
Podsjeća da "ljudi uvijek vide presude protiv svojih kao prevelike, a presude protiv neprijatelja kao premale". I još kaže kako obje strane suradnju s Haagom shvaćaju pragmatično, kao preduvjet EU integracija više nego kao "moralni imperativ".
Kojeg li licemjerja? Koje li drskosti? Nije riječ o "stranama". Radi se o agresiji jedne države i jednog naroda na drugu suverenu neovisnu državu. A to Englezi svako malo zaborave. Boli ih što se na East Riveru nije nacrtao osvjedočeni prijatelj Haaga Mesić. Boli ih istina. Boli ih što je hrvatski premijer odlučio pokazati mrvu nacionalnog ponosa.
Zato, Ivo
Post je objavljen 15.10.2007. u 19:59 sati.