Imam par teza koje želim podijeliti s vama a nastale su čistim bljezgarenjem.
Postoje dvije osnovne skupine veza s obzirom na mogućnost seksanja:
PRVA SKUPINA - one koje često ili stalno pružaju mogućnosti jer su partneri u braku, zajedno žive ili zbog nekog drugog razloga imaju puno prilike za seks.
DRUGA SKUPINA - one koje rjeđe pružaju te mogućnosti jer su partneri prostorno ili vremenski odvojeni, ili pak zbog nedostatka privatnosti tijekom zajednički provedenog vremena i dalje ne dolaze u priliku za seks.
E sad, većina ljudi koji iz prve skupine, posvjedočiti će da im u nekoj mjeri opada interes za seksom u odnosu na vrijeme kad su bili u drugoj skupini. To je nešto što oni sami dosta teško prihvaćaju, jer je svima najdraži onaj žar s samih početaka kad je želja stalna i jaka. Taj žar predstavlja ideal koji svi žele, ali rijetki ga uspijevaju u dužem roku održati.
Oni iz druge skupine, ni ne slute da želja za seksom koju upražnjavaju svakom prilikom nije baš tako stabilna i neosjetljiva na promjene uvjeta kao što se nadaju. Uopće ne razmišljaju o tome da bi prelazak u prvu skupinu mogao imati tako uznemirujuće posljedice.
Sada bih skrenuo na nešto drugo.
Živimo u vrijeme kad veze pucaju više nego ikad (uključujući brakove). Uopće neću raspravljati dal' je glavni uzrok tome lakša mogućnost za nalaženje smještaja ako ostavite muža/ženu (nekada su svi živjeli u kućama s obitelji i nisu imali kamo pa su trpili kako su znali), devalviranje uloge obitelji u svijesti modernog čovjeka, površnost izazvana konzumerizmom, masovnim medijima i posljedicama seksualne revolucije ili nešto sasvim treće. Uglavnom veze pucaju (pritom ne mislim na tinejdžerske veze od tjedan-dva, nego one odraslijih i kao stabilnijih ljudi).
No ipak, u svoj toj nestabilnosti, nekako najnestabilnijima se čine one na daljinu. Po principu: daleko od očiju - daleko od srca, takve veze izgledaju kao još lošije složene kule od karata od standardnih.
Dolazimo do srži… S obzirom da su veze na daljinu najizraženiji pripadnici druge skupine i da partneri u njima pucaju od seksualne energije i konzumiranja iste kad god im se ukaže prilika, a uvažavajući važnost dobrog seksualnog odnosa za opstojnost veze, kako je moguće da veze na daljinu pucaju puno lakše i puno češće nego ostale veze? Je li to možda dokaz teze da je seks precijenjen?
Post je objavljen 15.10.2007. u 11:50 sati.