Sveta Terezija Avilska rodila se 28. ožujka 1515. godine u Španjolskom gradu Avili. Bio je to glavni grad istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji. Terezijini roditelji, Don Alonso Sánchez de Cepeda i Dona Beatriz de Ahumada, bili su plemići. Imali su dvanaestoro djece. Najmlađem od njih nadjenuše ime Terezija. Bila je to živahna i temperamentna djevojčica, koja je uvijek željela druge razveseliti i nasmijati. Gorjela je u njoj velika žeđ za znanjem. Pročitala je sve knjige koje su joj došle pod ruku. U dobi od 19 godina ušla je u samostan časnih sestara karmelićanki. Činilo joj se, naime, da zbog svoje vesele naravi neće moći spasiti dušu ako ostane u svijetu. Redovnički život shvatila je vrlo ozbiljno. Zbog prevelike revnosti, za samo godinu dana u samostanu toliko se iscrpila, i živčano i fizički, da se nasmrt razboljela. Četiri dana ležala je nepomično ukočena. Već su joj odredili i grob i molili za nju pokojničke molitve. Međutim, što se dogodilo? Terezija je najednom ustala sa svoje bolesničke postelje. To čudesno ozdravljenje pripisivala je sv. Josipu kome se molila u vrijeme bolesti. Nakon ozdravljenja, proživjela je 18 godina u pukoj osrednjosti. Tada joj je u jednom viđenju bilo pokazano mjesto u paklu koje je pripravljeno za nju ako ne krene drugim, boljim i savršenijim putem. To je Tereziju toliko dirnulo da je otada svim žarom srca nastojala uskladiti vlastiti život s evanđeoskim načelima. Zahvaćena tom revnošću, započela je i obnovu karmelskog reda. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je mogla zaustaviti. Posljednje 22 godine života, putovala je cijelom Španjolskom ne bi li svojom reformom zahvatila što više samostana. Osim što je putovala, sveta je Terezija i pisala. Poznate su njezine knjige: Knjiga Gospodinovih smilovanja, zatim Put savršenosti, Stanovi ili grad duša, te Utemeljenja. Sveta Terezija Avilska znala je i vjerovala da je molitva najjače oružje. I sama se puno molila te doživljavala i mistične zanose, a ujedno je osnovala i mnoge samostane u kojima će se njezine sestre moliti i tako se boriti za Krista i njegovu Crkvu. Umrla je u noći između 4. i 15. listopada 1582. godine. Te je noći, naime, stupio na snagu današnji, gregorijanski kalendar, a tada je radi točnog računanja vremena izbrisano 10 dana. Tako je nakon 4. odmah stupio 15. listopad. Terezija je svetom proglašena 1622. Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. prvom ženom naučiteljicom Crkve. Njezin kult proširio se u naše krajeve u vrijeme carice Marije Terezije. Tada je sagrađen niz crkava u sjevernoj Hrvatskoj. Popularnost ove svetice ni danas ne jenjava. Za samo 67 godina prošlog stoljeća, u svijetu je objavljeno čak 528 izdanja njezinih djelâ. Osim toga, u današnje vrijeme kad je broj časnih sestara sve manji, bosonoge karmelićanke problema sa zvanjima nemaju.
Završimo ovaj sažeti prikaz o sv. Tereziji njezinim riječima što ih je zapisala na jedan listić i stalno ih čuvala u svome Časoslovu: