Bilo kako bilo bez njih nema ni tuluma ni derneka.
Ako se ne sviraju na harmonici onda se sviraju na tamburici.
Možeš ih svirati sa električni instrumenti, a moš i sa akustični.Ima ih raznih po sadržaju te uvik ima nešto za tvoju boljku.
Gotovo san siguran da se sad više čuju nego prije rata.
Ima ih dvije vrste tuzemni i inozemni.
Tuzmne kupiš na pultu, inozemne ispod pulta.
Djele se na starogradske, folk, turbo,...
Narodnjaci, cajke, zovite ih kako god.
Ustvari nemorate ih zvat - sami dođu.
Dok sam svirao uvik mi je bilo drago svirat neku ili proslava-gažu
ili pir, gažu za obljetnice i tome slično.
U početku svi dođu onako fini:odijela pa kravate, pa dame u večernjim toaletama, štikle...pa je sve onak ufino do glavnog jela, pečenja ili torte,
i prve litre ma čega.
Tu valjaš malo POP, malo rock, malo ovo i ono...
E a onda se dame i gospoda opuste....
Perverzije koje sam vidio
neću Vam ovdje prepričavati -
a sve to zbog obične, proste narodne pjesme.
Naručite onu koju najviše volite i objavit ću je na postu! :)
"Samo za mog dragog prijatelja gospodina - strockera" :):)
"Evo nešto ...za me"
"Za Tamaru"
Za Tošu
Post je objavljen 14.10.2007. u 20:45 sati.