suza za suzom kaplje,
uzburkano more ispod navire,
polako bespomoćno tonem,
rukama zrak hvatam,
u tuzi svojoj umirem…
toliko grešaka učinila,
ali nikad laž usnama prozborila,
bez granica bez cenzure,
sebe cijelu dala,
sama sebi sudila…
sve se srušilo,
poput kule od pijeska,
morem odneseno,
ono u što sam vjerovala samo je iluzija,
moja naivna bujna mašta…
odlazim srca praznoga,
ali za onu jednu suzu molim,
gdje ću spoznati,
i na sekundu osjetiti,
da u tvom srcu ljubav ipak postoji…
Post je objavljen 14.10.2007. u 18:01 sati.