Nulla dies sine linea... I baš zbog toga smo mi the vječne optimistice subotu planirale provest u buri... Štosno... Dakle, prvi potez očajnika je bio otići do moje Ivone i objasnit joj korijene, a dva dana prije sam potvrdila činjenicu da smo jezičari: 25:4=62... I k tome mi još ostane ostatak 2... Da dobro ste čuli... He he... Za one koji žele znati više: 25 podijeljeno sa 4 je 6, 6 puta 4 je 24 i do 25 je 1, spuštam nulu, 10 podijeljeno sa 4 je 2, 2 puta 4 je 8 i do 10 je 2... Tu dolazimo do tog ostatka 2... Baš bi čovjek reko da idem u gimnaziju... He he... A sličan primjer možete vidjet na Kikijevom blogu... He he... btw hvala Kiki... :) NOT... :) Al ajd, objasnila sam Ivoni... Kolko tolko... Onda smo s Drenove krenule do grada... U 20:03 kreće bus, a Ivonche se spremila u 20:00... Štur do stanice i onda do Trsata po Dajanu i pješke do Bure u kojoj je navodno trebo bit neki party... Šatro... Ljudi unutra sjede poslagani ko sardine i gledaju utakmicu... ccc Nije bilo mjesta unutra pa smo mi stajale skoro cijelo prvo poluvrijeme vani... Ispred Bure, na buri... Slatko... Vidjele smo i Eduarda u akciji... Bar nešto... Tamare su išle stat za šank pokraj nekog starčića jer se pričalo da će u 10 počet... A mi se skupili u malu ekipicu i nakon 45 minuta odlučili otić do grada, tj. do drugstorea... He he... Pitamo se svi zašto... He he... Otišli do Mc- a, pa do delte... Pa ja na bus, a ostatak s bambusom pod rukom nastavili dalje... A da ne spominjem kolko je ljudi bilo u gradu... Na gatu se nije moglo gdje sjest, svi kafići krcati... Špica... Kad ćemo opet tako van? Ful jedva čekam... Ha ha ha ha... Al ajd, bar smo poučno provele večer... Ivona i ja smo ostale bogatije za saznanje da je Armenija- Srbija završila 0:0... Serj Serj... He he...
A danas kao moramo učit... Jučer je štreber Guštin učila masu toga, jel da Tamara? He he... A ja sam čak napisala zadaću iz etike... Ha ha ha ha... A ni danas se nisam niš više pomakla... Uuuuu pito me geo, ne moram štrebarit više... Wiiiii... Poor Ivona... Al ne brini dušo: Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim...
U petak sam optimistično sa sestrom i Eli htjela ić gleat najdražu grupu u Palachu ( nakon Systema ha ha ha ha ), srele smo masu poznatih ljudi: Martinu, Boki, Laru, Dolly... E da, hvala Psu na onom ježu... He he... Baš je sladak... I btw, Gary nije kavkaska ovca... Nego arapski mališan... He he... Na kraju su svirali tek u 10 i pol pa ih nisam mogla gleat... jbg... Nisu pobijedili, al ih sljedeće godine sigurno vidimo na Eurosongu... He he... Ono što je teško zahtijeva mjesece i godine, ono što je nemoguće traži samo malo više...
Najjače mi je bilo kad sam Psu rekla kako je on Eli ful dobar, drag...Da njoj ful fali igranje pikada sa njim i sa Tamarom, da si ful pašu, bla bla... A on osto stajat, gledam koji mu je bijes, a on onako brižno: A di je caka? Lošeee... Al, nemoj se nadat... Od pohvala magarac neće postat konj... Ha ha ha ha ha... Šalim se... Samo bi mogo malo ponekad držat jezik za zubima, al ajd... :)
Onda smo na stanici srele Turinskog... Pregenijalan je... Ne brini, javit ćemo ti ako joj nabiješ komplekse... Ha ha ha ha... Pa je išo otpratit Eli doma, malčice smo ga sprdale pa je dobro da je došla živa kući... He he... Čula sam se s njom danas... She´s ok, she´s ok... He he...
Već pol sata pokušavam prokužit čak red i pol jedne vježbe za klavir... Jeni teška... Ko nam je kriv kad smo htjele četveroručno, jel da Martina...
Za kraj evo još malo meni fora poslovica i slike iz Sarajeva... Slike sa izleta će bit kad mi Vale, koja je do sad uživala ( blago ti se ) sprži CD...
Lijepe riječi tjeraju na smijeh, a lijepa djela na šutnju...
Čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima...
Tko više zna, manje vjeruje...
Kajanje je kao zvuk zvona, uvijek kasni...